Diabetes mellitus
4
SADRŽAJ
Cilj........................................................................................................................5
Uvod.....................................................................................................................6
Histori
jat šećerne bolesti......................................................................................7
Znai šećerne bolesti.............................................................................................9
Mogućnosti ispoljavanja...........
.........................................................................9.1
Način prepoznavanja.........................................................................................9.2
Testovi opterećenja................................................
..........................................11
Uzroci nastajanja.............................................................................................11.1
Tipovi šećerne bolesti..........................................................................
............15
Dijabetes-Tip 1................................................................................................16
Dijabetes- Tip 2.................................................................................................17
Komplikacije dijabetesa.................................................................................18
-Hipoglikemija..................................................................................................18.1
-Hiperglikemija...................................................................................................20
-Hiperglikemijska koma......................................................................................21
-Promjene na
koži.............................................................................................22
-Bolesti srca.....................................................................................................22.1
-Bolest buberga.................................................................................................23
Liječenje šećerne bolesti...................................................................................23
Zaključak..........................................................
.................................................24
Literatura...........................................................................................................25
5
CILJ
Budući da je šećerna bolest jako raširena kako kod nas tako i u cijelom svijetu,
veoma je važno da budemo upoznati o istoj i da znamo uzroke, razvoj ove
bolesti i ono najvažnije kako ublažiti posljedice. Cilj ovoga rada je da podignem
nivo znanja, izgradim
jake temelje koje će pomagati u budućnosti, i u
školovanju ali i u životu.

7
Historijat šećerne bolesti
Šeć
erna bolest je vjerojatno stara koliko i ljudski rod.
Najstariji zapis je u Ebersovu papirusu nastalom oko 1550. godine prije
nove ere. U jednom grobu kraj Tebe u Egiptu 1864. godine je nađen
dobro očuvan papirus duljine 20m i širine 30cm. Našao ga je njemački
egiptolog Georg Ebers pa odatle i naziv
„Papirus Ebers“.
U njemu je
zapis liječnika Hesy
-Ra s opisom bolesti koje su vladale u doba faraona
u Egiptu. Opisana je i bolest koja se odlikuje
„potopom od
mokraće“.
Istovremeno on daje i recept za liječenje:
„
zrna pšenice,
svježu prekrupu, kosti, zeleno olovo, zemlju i vodu ostaviti vlažne,
procijediti i uzimati četiri dana“
.
Interesantno je da grčki liječnik Hipokrat (4. stoljeće prije nove ere ),
koji se smatra ocem medicine, uopće nije opisao neki od kliničkih
znakova i simptoma ove bolesti.
U zapisima hindskih liječnika Charaka i Sushhrutaā iz 400
-500. godine
prije nove ere prvi se put opisuje slatkoća urina temeljem koje je
postavljana dijagnoza te se opisuju dva osnovna „tipa“ bolesti uz
preporuke za li
ječenje. Opisano je da se bolest uglavnom javlja u
pretilih osoba, neumjerenih u slatkoj i masnoj hrani, a kao liječenje se
preporučuje fizička aktivnost i neograničene količine povrća dok se u
mršavih bolesnika, u kojih se bolest označava kao mnogo ozbilj
nija,
preporučuje dijeta.
Rimski liječnik Celsius (1. stoljeće nove ere) opisuje kako je liječio
bolesnika koji je uzimao velike količine tekućine, mnogo je mokrio i
gubio na tjelesnoj težini. Poslije kraćeg vremena bolest je završila
letalno.
Galen (2. st
oljeće) je smatrao da je to oboljenje bubrega, u kome
tekućina putem mokraće izlazi nepromijenjena iz organizma.
8
U 2. stoljeću Areatus uvodi naziv dijabetes prema grčkoj
riječi
diabainein
(prolaziti) jer uočava da se tekućina ne zadržava u
tijelu već samo
kroz njega prolazi kao kroz cijev. Njegov opis bolesti
naglašava poliuriju, pojačanu žeđ,
„otapanje tkiva i udova u urin“
i
kratko preživljavanje bolesnika.
Perzijski liječnik Avicena (11. stoljeće) dao je opis izumiranja i
otpadanja tkiva kod dijabetesne
gangrene. Poslije toga značajnog
napretka u razumijevanju bolesti nije bilo sve do 16. stoljeća, do
Paracelsusove reforme dotadašnjeg medicinsko
-znanstvenog
koncepta i prepoznavanja šećerne bolesti kao ozbiljne sustavne
bolesti.
John Pollo i Johan Peter Fr
ank su u 18. stoljeću nazivu
bolesti
„diabetes“
dodali
„melitus“
(sladak, meden) zbog navedenog
svostva urina u bolesnika.
Nastavlja se s proučavanjem ove bolesti tako da Dobson (1776. g.)
otkriva da je slatka tvar u mokraći šećer dok Chevreul (1815. g.)
id
entificira šećer kao glukozu. Nakon toga Claude Bernard ispituje
gušteraču u raznih životinjskih vrsta. Dokazao je da je glukoza normalni
sastojak krvi, da se u bolesnika s dijabetesom znatno povećava njena
koncentracija u krvi i da se često pojavljuje i u
mokraći. Trommer
(1841. god) je opisao metodu za kvalitativno, a Fehling (1850. g.)
kvantitativno određivanje glukoze u krvi.
Engleski liječnik Prout prvi je
dijagnosticirao dijabetičku komu koja
nastaje kao komplikacija šećerne bolesti.
U svim daljnjim p
roučavanjima ove bolesti otkriva se da jako važnu
ulogu ima gušterača (pankreas), žlijezda smještena ispod želuca, tako
da sva nova ispitivanja idu u tom smjeru.

10
sastoji od dobijenih podataka od strane obolelog, analize krvi i analize
mokraće.
Šećer u mokraći je prisutan ukoliko je vrednost šećera u krvi iznad 8,8
mmol/l (tj. više od 160 mg/dl).
Vrednost šećera u krvi (glikemija) kod zdravih osoba iznosi od 3,9 do
5,6 mmol/l (70-100 mg/dl).
Kad se nalaz šećera u krvi kreće u granicama do 7.2 mmol/l (130
gr/dl), obično se kaže da je šećerna bolest dobro regulisana
(regulisana na najbolji način). U ovakvoj situaciji nema šećera u
mokraći.
Ako se vrij
ednost šećera u krvi na
lazi u granicama od 9.9 do 11.1
mmol/l (180-
200 mg/dl), kaže se da je dijabetes relativno povoljno
regulisan. Tada gotovo redovno ima šećera u mokraći, a simptomi i
znaci bolesti nisu obavezno prisutni.
Nalaz šećera u krvi sa vr
ijednostima oko 13.9 mmol/l (250 mg/dl)
govori o loše regulisanoj bolesti. Kod ovih bolesnika se uvek nalazi
šećer u mokraći, a simptomi i znaci bolesti mogu da izostanu, ako je
pogoršanje dijabetesa nastupalo postepeno, a po trajanju je bilo
dugo.
Vrij
ednosti šećera u krvi preko 1
9.2 mmol/l (350 mg/dl) uvek su
praćene nalazom veće količine šećera u mokraći (izuzev kod oboljenja
bubrega), u kojoj je čest i aceton.
Preračunavanje mg/dl u mmol/l ("stare" u "nove") jedinice vrši se
tako što se vrednost u mg/dl podeli sa 18 i na taj način dobije
vrednost u mmol/l. Znači, ako glukometar pokazuje npr. 130 mg/dl,
to će značiti 7.2 mmol/l.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti