1.

 

UVOD 
 

HLA sustav je sustav jakih antigena tkivne podudarnosti a koji je određen genima koji se 

zovu  glavni  kompleks  gena  tkivne  podudarnosti.  Antigeni  histokompatibilnosti  (tkivne 

snošljivosti, tkivne podudarnosti) su glikoproteinske makromolekule staničnih membrana koje 

kod organizma primatelja, ukoliko ih sam ne posjeduje, izazivaju imunološku reakciju kojom 

strani  nositelj  (stanica,  tkivo,  organ)  neodgovarajuće  specifičnosti  biva  uništen  tj.  odbačen. 

Imunološki je relevantna samo prva kategorija jakih antigena, a determiniraju je geni glavnog 

kompleksa  histokampatibilnosti  ili  MHC  .  Major  Hystocompatibility  Complex.  Njihova 

osnovna  biološka  funkcija  je  regulacija  imunološke  reakcije  na  invadirane  proteinske 

molekule stranog porijekla kao što su: bakterije, gljivice, virusi, tumorski antigeni itd. Geni 

MHC u čuvjeka se nalaze na jednom mjestu na 6. Kromosomu, a njihovi produkti, antigeni 

MHC, nalaze se u različitim količinama na različitim stanicama organizma. 

I geni i antigeni MHC dijele se iz funkcionalnih razloga u tri skupine: I, II, III. A od čega su 

skupine I i II mnogo važnije koje su ujedno i strogo imunoregulacijske i komplementarne dok 

skupina  III  zapravo  nema  s  njima  ništa  zajedničko,  osim  blizine  smještaja  gena  u  genomu. 

Njihova je funkcija da određuju neke komponente komplementa. HLA sustav kao što je već 

navedeno,  je  podjeljen  i  tri  skupine  ili  klase.  I.  klasa  je  HLA  –A,  HLA  –  B  i  HLA  –  C,  II. 

klasa je HLA – DR , HLA – DQ i HLA – DP. Biokemijska struktura antigena MHC skupine I 

–  molekule  se  sastoje  od  dva  polipeptidna  lanca:  α  –  lanac,  od  oko  40  kD,  određuju  geni 

MHC, a β – lanac, koji se naziva β

²- 

mikroglobulin, određuje gen na 15.kromosomu. β – lanac 

veže se nekovalentno na α – lanac. Tri četvrtine α – lanca strše iz stanica, a izvan je stanice i β 

–  lanac.  α  –  lanac  vezuje  molekulu  za membranu,  tj.  ima  hidrofobni  transmembranski  dio  i 

završni karboksilni dio u citoplazmi, a cijela molekula može se podijeliti u četiri dijela: dio 

koji veže peptide, dio koji sliči imunoglobulinu, transmembranski i citoplazmatski dio. 

 

2.

 

HLA SUSTAV – ORGANIZACIJA I BIOKEMIJSKA STRUKTURA 

Geni HLA, odnosno odgovarajuće molekule, grupiraju se u dva razreda ili klase, a to su 

tzv.  I. i II. razreda ( Hansen i Sachs, 1989; Robinson i Kindt, 1989). Osnovna karakteristika 

molekula  što  su  to  polimorfni  glikoproteini. 

Pogledati  u  prilogu  sliku  1

.  Proteinski  dio 

 

molekule  sastoji  se  od  dva  različita  polipeptidna  lanca  (  heterodimeri)  i  oni  čine  osnovu 

molekula HLA. Između tih lanaca postoji nekovalentna asocijacija.

¹ 

 

2.1. ORGANIZACIJA 

Područje koje obuhvaćaju geni HLA nalazi se na na kratkom kraku 6.  Kromosoma

 

– 6p21. 

Ono  uključuje  više  od  3.5x10

 

parova  baza  DNA,  što  otprilike  pokriva  2%    kromosoma  6. 

HLA antigeni javljaju se u ogromnom broju mogućih kombinacija produkata 5 blisko vezanih 

i  izrazito  polimorfnih  (  multiploalentnih)  genskih  lokusa  (  HLA  –  A,  HLA  –  B,  HLA  –  C, 

HLA –  D,  HLA –  DR), čiji redosljed ( A  –  C –  B – DR –  D ) na odgovarajućem segmentu 

kromosoma  6  ne  odgovara  njihovom  abecednom  slijedu.

² 

U  okviru  klasa  HLA  antigena 

postoje više varijanti antigena:

 

 144 različita HLA - A antigena 

 286 različitih HLA -  B antigena 

 78 različitih HLA -  C antigena  

 122 različitih HLA – DRB antigena 

Ove tri klase antigena razlikuju se u strukturi i tkivnoj distribuciji. Klasa I antigena ima dva 

proteinska lanca: alfa lanac, α, za kojeg postoje tri odvojena regiona: alfa 1, alfa2 i alfa 3; i 

drugi  beta,  β-  2  –  mikroglobulinski  lanac.

³

  Različitost  kod  alfa  1  i  alfa  2  regije  daju 

mogućnost stvaranja ogromnog broja različitih HLA – A; HLA – B i C tipova. Ovi antigeni 

nađeni su na svim stanicama sa nukleolom. 

Klasa II ( DR ) antigena ima dva lanca: nepromjenjiv alfa lanac sa dvije regije: alfa 1 i alfa 2 i 

beta  lanac  sa  dvije  regije  beta  1  i  beta  2.  Beta  lanci  daju  ogromnu  varijabilnost  HLA  –  DR 

haplotipova.  Ovi  antigeni  imaju  ograničenu  distribuciju.  Oni  su  nađeni  na  B  stanicama  i 

ostalim  antigen  prezentirajućim  stanicama.  Klasa  III  sadrži  antigene  koji  sudjeluju  u 

imunoreakciji, ali nemaju centralnu ili glavnu imunoregulacijsku ulogu kao antigeni klase I i 

II,  i  upravo  zbog  toga  pojedini  stručnjaci  u  podjeli  klasa  HLA  sustava  navode  samo  dvije 

klase  a  treću  ne.

³

  Svaka  osoba  ima  dva  HLA  –  A,  B,  C  i  DR  Ag.  Od  svakog  roditelja 

nasljeđuje se po jedan set Ag A, B, C i DR. HLA – A, B, C i DR su odvojeni genski lokusi. 

Svaki od ovih lokusa polimorfno se izražava i to je poznato kao MHC polimorfizmi.  

 

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti