1
I Pojmovno određenje i ciljevi upravljanja troškovima
Upravljanje troškovima
može se definisati kao proces koji obuhavata set aktivnosti
menadžmenta, koje za rezultat imaju postizanje poslovnih ciljeva na osnovu optimalnih troškova
u određenim uvjetima poslovanja.
Cilj upravljanja troškovima
može se posmatrati kao ostvarenje što veće dugoročne koristi od
učinjenog troška, ili, pak, kao postizanje menadžerskog cilja uz što niže troškove a bez
dugoročnih negativnih posljedica na rezultat poslovanja i konkurentnu poziciju preduzeća.
Upravljanje troškovima u računovodstvenoj literaturi se definiše
kao upravljanje i kontrola
aktivnosti za određivanje tačnih troškova proizvoda, poboljšanje poslovnih procesa, eliminisanje
gubitaka, identifikovanje troškovnih driversa, planiranje poslovanja i postavaljanje poslovnih
strategija.Ova definicija konkretnije naglašava značaj procesa upravaljanja za poslovanje
preduzeća.
Kao proces upravljanje troškovima obuhvata:
planiranje, budžetiranje i kontrolu troškova a
osim toga obuhvata i analize koje pokazuju ponašanje troškova ovisno o promjeni okolnosti i
uzroke odstupanja od predviđenih troškova..Na osnovu ovih informacija menadžment može
izvršiti izbor alternativa koje omogućavaju promjene smjerova aktivnosti i voe postizanju
ekonomskih rezultata.
II Priroda troškova i njihova podjela
Osnov svake upravljačke aktivnosti je poznavanje objekta kojim se želi upravljati. Upravo
njegove karakteristike i njihov razvoj, izmjene, dinamika i intenzitet u izmjenama dovode do
toga da postojeći modeli upravljanja zastarijevaju i da nastaje potreba za razvojem novih
adekvatnijih modela upravljanja.
2.1. Pojmovno određenje troška
Troškovi predstavljaju
specifičan termin koji se u ekonomskoj literaturi definiše na različite
načine. Najčešće se razumijevaju kao novčana mjera potrošenih resursa od strane proizvoda,
usluge, funkcije ili aktivnosti.
Definisanje troška
može se izvršiti sa stanovišta objektivne ili sa stanovišta subjektivne teorije
vrijednosti. Prema tome zastupnici jednog ili drugog pristupa u svojim radovima obično ističu ili
kvalitativnu ili kvantitativnu stranu troškova.
1. Subjektivna teorije vrijednosti
– na troškove gleda kao na žrtvovanje, odricanje,
nelagodu, pri tome su oblik u kojem je učinjena i lice koje podnosi žrtve irelevantni.
Dakle, troškovi su psihološka kategorija. Ovakav stav bliže određuje tzv.kvalitativnu
stranu troškova, što ne znači da kvalitativna strana ne postoji. Naime, žrtva ili odricanje
se u najvećem broju slučajeva mogu u većoj ili manjoj mjeri izmjeriti i kvantitativno
iskazati.
2
2. Objektivna teorija vrijednosti
– polazi od specifičnosti koje određuju robu u
robnonovčanoj privredi a to je posjedovanje upotrebne i tzv prometne vrijednosti. Prva
označava svojstvo robe da može zadovoljiti neku ljudsku potrebu a druga da zajednički
nazivnik za sve što se nudi i traži na tržištu. Kada se troškovi posmatraju iz ovog ugla
onda se može reći da su oni utrošene vrijednosti radi sticanja novih uvećanih vrijednosti,
odnosno da su troškovi vrijednosti utrošenih faktora proizvodnje s cljem stvaranja
vrijednosti učinaka.
Kvantitativno gledište objektivne teorije definiše trošak
kao umnožak utrošaka faktora
proizvodnje i njihovih cijena..Definisanjem kvalitativne strane troškova nastoji se odrediti
suština ili sadržaj koji se pod ovim pojmom podrazumijeva. Polazeći od navedenog može se reći
da je trošak mjerenje, novčano izraženo iznosa resursa korištenih u neku svrhu.
Tri važne zamisli
su uključene u ovu definiciju. Prva i osnovna je da trošak mjeri upotrebu
resursa. Druga da su troškovi izraženi u novcu. Treća zamisao je da troškovna mjerenja uvijek
imaju veze sa vrhom. Svrhe nastanka troškova mogu biti proizvodi, odjeljenja, projekti, ili neke
druge stvari ili aktivnosti za koje se koristi novčano mjerenje resursa koji se žele upotrijebiti. Cilj
troška je neki proizvod, aktivnost, ili projekat čiji trošak će biti mjeren. Za tačnije mjerenje
troškova, taj cilj mora biti dovoljno jasno definisan tako da računovodstvo može obuhvatiti sv
potrebne troškove realizacije ovog učinka.
Isplata
– kada se govori o isplati tada se uvijek misli na kretanje novca između fizičkih i pravnih
lica, odnosno između privrednih subjekata. Troak može nastati i bez novčanog odliva
karakerističnog za pojam isplate, što ga od nje i razlikuje.
Izdatak –
je širi pojam od isplate. Pored izdavanja novca pod izdatkom se podrazumijeva i
izdavavanje materijalnih dobara(npr.sirovina sa skladišta i sl), pa čak i informacija. Kada je u
pitanju izdavanje materijalnih vrijedosti i dobara u domaćoj teoriji i praksi se pojavljuje i termin
utrošak.
Utrošak
se obično definiše kao fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u
stvaranju učinaka. Ovaj pojam je uži u odnosu na pojam izdatka.
Rashodi –
kao rashod označava se svako trošenje, gubljenje ili uništavanje novčanih,
materijalnih i nematerijalnih dobara. Težište kod rashoda je na samom činu trošenja a nastaje
evidentiranjem pa je otuda u prvom redu računovodstvena kategorija.
Osnovan podjela rashoda je na:
1. Poslovne rashode –
koji se mogu dalje dijeliti na redovne i izvanredne rashode. Poslovni
rashodi su u funkciji realizacije osnovnog zadatka preduzeća. Pri tome izvanredni rahodi
se pojavljuju povremeno zbog nastupanja nepredvidivih okolnosti u poslovanju
preduzeća, kao što su npr. razne štete uzrokovane prirodnim pojavam ili pak zbog
vremenskog usklađivanja koje nalažu zakonski propisi.
2. Neposlovni rashodi
– nastaju u vezi trošenja koja nisu u direktnoj vezi sa zadatkom zbog
kojeg je preduzeće nastalo, npr razne donacije koje preduzeće daje drugima.
