PORESKI SISTEM

Poreski sistem je

 

skup poreskih propisa, instituta i normi, vezanih u jedinstven 

mehanizam a u svrhu ostvarenja odredjene poreske politike

. U poreski sistem je 

ukljucen veliki broj poreskih oblika koji se u svakom sistemu razlikuju. Ovaj sistem 
predstavlja 

skup instituta i instrumenata koji stoje na raspolaganju poreskoj vlasti za 

ostvarivanje odredjenih fiskalnih, ekonomskih, socijalnih i politickih ciljeva u okviru 
ekonomskog sistema

.

Poreski sistem jedne zemlje cini

 

ukupnost svih oblika poreza, odnosno javnih 

prihoda

. U savremenim privrednim sistemima javni prihodi imaju znacajnu fiskalnu, 

ekonomsku i socijalnu ulogu, i javljaju se u veoma razlicitim oblicima kao što su: 
porezi, doprinosi, takse, naknade i sl. Javni prihodi služe za podmirivanje troškova 
koji imaju opšti karakter. Struktura javnih prihoda, s obzirom na ucešce pojedinih 
kategorija prihoda u ukupnim javnim prihodima, znatno se razlikuje od zemlje do 
zemlje. Na tu strukturu utice znatan broj faktora, u prvom redu ekonomsko-socijalnog 
karaktera.
Porezi kao deo javnih prihoda predstavljaju najznacajniji instrument prikupljanja 
prihoda u državnoj ekonomiji i doživljavaju razvoj tek u kapitalizmu. Porez 
predstavlja najznacajniji oblik javnih prihoda u savremenim državama. On predstavlja 
instrument javnih prihoda kojim država, ukljucujuci i niže politicko-teritorijalne 
zajednice, od subjekata pod svojom poreskom vlašcu prinudno uzima novcana 
sredstva, bez neposredne protivusluge, u svrhu pokrivanja svojih finansijskih potreba i 
postizanja drugih, prvenstveno ekonomskih i socijalnih ciljeva.
Opšte karakteristike poreza su da u njegovoj osnovi leži prinuda, da porez predstavlja 
davanje bez direktne proivnaknade; to je takav prihod kod kojeg nije unapred 
utvrdena svrha za koju ce se upotrebiti i naplacuje se iskljucivo u novcu (samo 
izuzetno u naturi).
Bez obzira što je rec o sistemu i što bi odnos izmedu elemenata poreskog sistema 
trebalo da bude skladan, u praksi uglavnom nije tako; oporezivanje se razlikuje od 
jedne do druge države zbog primene razlicitih poreskih instrumenata.Poreski propisi 
se razlikuju kako u pogledu ciljeva, tako i u nacinu zahvatanja ekonomske snage 
obveznika. finansijskih potreba i postizanja drugih, prvenstveno ekonomskih i 
socijalnih ciljeva. Opšte karakteristike poreza su da u njegovoj osnovi leži prinuda, da 
porez predstavlja davanje bez direktne proivnaknade; to je takav prihod kod kojeg nije 
unapred utvrdena svrha za koju ce se upotrebiti i naplacuje se iskljucivo u novcu 
(samo izuzetno u naturi).
Najvažnije ekonomsko pitanje u jednom privrednom sistemu je, u suštini, kako 
utvrditi ekonomsku snagu obveznika.

1.

1. Poreski sistemi

Iako postoji veliki broj faktora koji uticu na to da se poreski sistemi razlikuju od jedne 
do druge zemlje, ipak se mora reci da postoji niz konstantnih poreskih oblika koji se 
javljaju u vecini država. To znaci da poreski sistemi pocivaju na konceptu poreskog 
pluralizma, a ne monizma. Pored standardnih poreskih oblika (kao što su porez na 
dohodak fizickih i pravnih lica, porez na promet, akciza, porez na imovinu i dr.), koji 
cine poreski sistem vecine zemalja, postoji veliki broj specificnih fiskalnih oblika koji 
nisu u velikoj meri izdašni, ali odražavaju trenutnu poresku politiku neke zemlje, 
odnosno uvedeni su sa nekim posebnim razlogom. Osnovni zadatak poreskog sistema 
i poreske politike je prilagodavanje okolnostima i cinjenicama koje su odlucujuce za 
proces oporezivanja. Naime, stalne promene uslova privredivanja direktno uticu na 
promene poreskih propisa i ukidanje pojedinih poreskih oblika, odnosno uvodenje 
novih, promene poreske stope i osnovice. 
Poreski sistemi savremenih država medusobno se razlikuju ne samo u odnosu na 
sastavne elemente, nego i u pogledu ucešca pojedinih poreskih oblika u strukturi 
javnih prihoda fiskalnog karaktera. Navedene razlike nastaju zbog razlicitih faktora, 
od kojih su najvažniji sledeci:

a) 

Razvijenost privrede

. – U razvijenim zemljama vece ucešce u strukturi javnih 

prihoda imaju porez na dohodak i porez na imovinu, s obzirom na visok dohodak po 
glavi stanovnika. Ucešce ovih poreskih oblika u manje razvijenim zemljama je znatno 
niže. U ovim zemljama vece ucešce imaju porezi koji pogadaju potrošnju, odnosno 
porez na promet i akcize.

b) 

Društveno - ekonomsko uredenje (sa aspekta razvijenosti tržišne privrede)

. – 

U zemljama sa razvijenim tršišnim privredama poreska politika se vodi na nacin da se 
obezbedi optimalnost u ostvarivanju alokativnih i redistributivnih ciljeva. Poreski 
podsticaji su relativno rasprostranjeni i osnov za njihovo propisivanje su cvrsto 
postavljeni kriterijumi koji su uglavnom ekonomske, ekološke ili socijalnopoliticke 
prirode.U nerazvijenim tržišnim privredama porezi i drugi javni prihodi koriste se kao 
transfer sredstava iz državnih preduzeca u budžet. Kod oporezivanja prometa propisan 
je veliki broj razlicitih poreskih stopa, kao i brojna poreska oslobodenja. Udeo poreza 
koji se prikupi od stanovništva uglavnom je beznacajan.

c) 

Fleksibilnost pojedinih poreza

. – Uz pretpostavku da se poreske stope i poreske 

olakšice ne menjaju, na promene u strukturi poreskog sistema uticu promene u 
privrednim kretanjama, na primer, u uslovima inflacije koja se u vecoj ili manjoj meri 
javlja u vecini zemalja.

2.

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti