1

UVOD

Tržište kapitala predstavlja prostor na kome se sučeljavaju ponuda i tražnja za kapitalom. 

Kapital predstavljaju sve hartije od vrednosti sa rokom dospeća dužim od godinu dana. Postoji 
primarno i sekundarno tržište kapitala. Tržište kapitala inkorporira u sebi sledeća tri tržišta: 
kreditno   -   investiciono   tržište,   hipotekarno   tržište   i   tržište   vrednosnih   papira   dugoročnog 
karaktera.   Izvori   kapitala   u   okviru   jedne   nacionalne   ekonomije   su:   novčana   štednja, 
transformacija   u   kapital   (zajmovni   kapital   i   akcijski   kapital).   Kupac   i   prodavac   kapitala 
dogovaraju se o predmetu i uslovima kupoprodaje. Najbitniji uslov svake kupoprodaje kapitala 
jeste njegova cena. Kao učesnici na tržištu kapitala se najčešće pojavljuju: investitori kapitala, 
preduzetnici   kapitala,   posrednici   u   formi   banaka   i   drugih   bankarskih   organizacija 
specijalizovanih finansijskih isntitucija kao berzi i država. Sa aspekta tržišnog odnosa, učesnici 
na   tržištu   kapitala   se   mogu   svrstati   u   neposredne   učesnike   i   posredne   učesnike.
Posrednici na tržištu kapitala su najmalobrojniji, a najvažniji učesnici na tržištu kapitala. Mogu 
se svrstati u sledeće grupe: banke i druge finansijske organizacije, investicioni fondovi i berze 
kao   specijalizovane   funkcije.   Banke   koriste   tržište   kapitala   za   obavljanje   tzv.   prerađivačke 
funkcije novčanih sredstava. 

Ulogu banaka na tržištu kapitala možemo pratiti kroz njihovu aktivnost na primarnom i 

na sekundarnom tržištu kapitala. U savremenim tržišnim ekonomijama dolazi do snažnog razvoja 
investicionih   fondova   čiji   je   cilj   da   poboljša   proces   kupovine   vrednosnih   papira   od   strane 
investitora. Postoje razni oblici investicionih fondova: otvoreni, zatvoreni i oročeni investicioni 
fond. Generalna sistematizacija investicionih fondova izgleda ovako: investicioni fondovi koji 
sredstva   ulažu   u   akcije,   investicione   fondove   koji   sredstva   ulažu   u   obveznice   i   investicioni 
fondovi koji sredstva ulažu u instumente novčanog tržišta. Kompanije za osiguranje predstavljaju 
značajne institucionalne investitore na tržištu kapitala. Mogu se organizovati kao akcionarska 
društva, ili kao zajedničke kompanije. Prema predmetu osiguranja mogu se podeliti na: koje 
osiguravaju   život   i   na   koje   osiguravaju   imovinu.   Penzione   fondove   formiraju   korporacije, 
sindikati   ili   vlade   zemalja   radi   plaćanja   penzija.   Razlikuju   se   dva   osnovna   tipa   penzionih 
fondova:   penzioni   fondovi   privatnog   tipa   i   penzioni   fondovi   javnog   tipa.   Odnos   između 
emitenata   i   banke   reguliše   se   na   dva   osnovna   nacina   i   to:   zaključivanjem   ugovora   i 
zaključivanjem komisionog ugovora.

                   

2

1. POJAM, FUNKCIJE I CILJEVI TRŽIŠTA KAPITALA

Tržište   kapitala   predstavlja   institucionalno   organizovani   prostor   sa   svim   potrebnim 

elementima   za   njegovo   funkcionisanje,   u   određenom   vremenu   i   definisanim   pravilima   i 
uzansama   ponašanja   učesnika.   Na   tom   prostoru   i   u   okviru   njegovog   okruženja   i   pravila 
ponašanja, organizovano se susreću ponuda i tražnja sa kapitalom.

Tržište kapitala u osnovi, predstavlja specijalizovano tržište na kome se novac - kapital traži i 
nudi dugoročno i na kome se trguje već emitovanim dugoročnim vrednosnim papirima. Primarno 
tržište   kapitala   ima   vitalnu   funkciju   kreiranju   kapitala.   Proces   koji   označava   razmenu 
finansijskih sredstava, predstavlja mehanizam kroz koji funkcioniše primarno tržište kapitala.

Kreira se kapital i inicijalna prodaja na tržištu kapitala. Nakon toga, emitovane akcije i obveznice 
dobijaju relativno nezavistan život i cirkulišu na sekundarno tržištu kapitala. Sekundarno tržište 
kapitala prihvata na primarnom tržištu emitovane akcije i obveznice i određuje uslove da se 
njime trguje. Ovde nema nikakve pojave finansijskih sredstava već se obavlja promet dugoročnih 
vrednosnih papira. Vanberzanski način funkcionisanja tržišta je sistem dogovorenog tržišta. Za 
razliku od tržišta novca, tržište kapitala u svim zemljama tržišne privrede je institucionalnog 
karaktera. Transakcije koje se na ovom i u okviru ovih institucija odvijaju nazivaju se kapitalnim 
transakcijama, a vrednosni papiri kojima se trguje na tržištu kapitala - efektima. Tržište kapitala 
inkorporira u sebi sledeća tri tržišta:

1. kreditno - investiciono tržište;
2. hipotekarno tržište;
3. tržište vrednosnih papira dugorocnog karaktera.

Prema   tome,   tržište   efekata   samo   je  jedan   segment   tržišta  kapitala   koje  kompleksna   tržišna 
kategorija sastavljena od tri specijalizovana tržišta, zavisno od finansijskih instrumenata koje se 
kupuju i prodaju. Predmet kupoprodajnih transakcija na tržištu kapitala je isključivo kapital, 
odnosno novčana sredstva dugoročnog karaktera. To praktično znači da se pojam kapitala sa 
aspekta tržišta kapitala izjednačava sa pojmom štednje i pojmom plasmana te štednje na rok 
takođe   nije   kraći   od   jedne   godine.   Prema   tome,   izvori   kapitala   u   okviru   jedne   nacionalne 
ekonomije su:

1.Novčana štednja

 kao osnovni izvor kapitala, koja predstavlja odlaganje nacionalnog dohotka. 

Novčana štednja je u direktnoj zavisnosti od:

- zarada i akumulacija;
- očekivanog prihoda u budućem periodu;
- razvijenosti instrumenata stimulativne štednje;
- funkcionisanja i razvijenosti sekundarnog tržišta vrednosnih papira.

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti