Odlomak

 
Zagađenje vazduha

Vazduh je prozračna smeša prirodnih gasova i sitnih čestica koje imaju stalan sastav i koje se nalaze u stabilnoj ravnoteži. Ali, danas je vazduh iznad mnogih gradova mračan i sumoran, a horizont nestaje u izmaglici. Smog je posledica zagađivanja. Gasovi i mikroskopske čestice čađi i prašine oslobađaju se u Zemljinu atmosferu, što izaziva promenu prirodnog odnosa i koncentracije osnovnih komponenata vazduha. Ponekad ove čestice dolaze u atmosferu prirodnim putem, na primer, oslobađanjem usled vulkanskih erupcija i prirodnih požara. Ali, mnogo češće one dolaze u atmosferu kao posledica čovekovih aktivnosti.
Saobraćaj i industrija
Saobraćaj i industrija su osnovni izvori zagađenja vazduha. Tokom sagorevanja različitih oblika goriva u motorima ili fabrikama, osim oslobađanja energije ispušta se i velika količina štetnih materija, kao što su: ugljen-monoksid, ugljen-dioksid, sumpor-dioksid, oksidi azota, pepeo i čađ. LJudi zagađuju vazduh na mnogo načina: paljenjem šuma radi oslobađanja poljoprivrednog zemljišta, vožnjom automobila i aviona, radom u fabrikama i termoelektranama, sagorevanjem ogreva u domaćinstvima. U osnovi gotovo svih oblika aerozagađivanja je potreba čoveka za energijom koja se dobija na račun sagorevanja drveta, uglja, nafte ili prirodnog gasa.Kada jednom dospeju u atmosferu, gasovi oslobođeni tokom sagorevanja fosilnih goriva stupaju u različite hemijske reakcije, pri čemu nastaju mnoga opasna jedinjenja. Takve su sumporna i azotna kiselina, od kojih nastaju prave kisele kiše, koje padaju na zemlju i ulaze u ciklus kruženja vode. Ove kisele kiše uništavaju šume na velikim prostranstvima. Ulaze i u reke i jezera, gde ubijaju ribe i mnoge druge životinje. Zbog tog što hemijski zagađivači vazdušnim strujama lako i brzo prelaze sa jednog na drugi kraj kontinenata, kisele kiše su veliki svetski problem.
Aerozagađenje

Svaku promenu u sastavu i stanju vazduha, koja prelazi granicu prilagodljivosti ljudskog organizma i dovodi do njegovog obolevanja, nazivamo aerozagađenjem.
Svojom delatnošću čovek je izmenio prvobitni sastav atmosfere, zemljišta i vode. Zagađujuće materije iz mnogih izvora zagađenja, neizbežnih pratilaca urbanog života, u obliku gasa, dima, prašine, pepela, čvrstog otpada i otpadnih voda ubacuju se u vazduh, zemljište i vodu menjajući ih. Ugroženi su čovekovo zdravlje i njegova životna sredina jer nisu uspeli da se prilagode promenama. Javlja se niz obolenja koja u osnovi nisu nova, ali su postala dominantna i u vrhu liste uzorka smrti. U 10 vodećih zemalja Evrope oko 20% svih uzroka smrti pripada malignim bolestima, od čega 1/3 respiratornom sistemu. 10% smrtnosti nastaje usled akutnih respiratornih infekcija. Povećan je broj obolelih od anemija, alergija, imunoloskih, genetskih i neurotskih poremećaja, poremećaja metabolizma.
Put unošenja zagađujućih materija u organizam je inhalacijom, ingestijom i transkutano. Zna se da izloženost putem inhalacije zavisi od koncentracije zagađujucih materija, dužine izloženosti, fizičke aktivnosti, uzrasta i pola.
Izloženost putem ingestije je manje razrađena jer bi se za svaku vrstu hrane morao računati unos za životni vek, ali je sigurno da se konzumiranjem zagađenih žitarica, voća i povrća kao i zagađene hrane životinjskog porekla unose različite toksične materije. Za kancerogene materije nema bezbedne granice vrednosti, dok za nekancerogene postoje definisane vrednosti zahvaljujuci kompenzatornim procesima u izloženom organizmu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Zaštita životne sredine

Komentari