Agencije za kreditiranje izvoza
SEMINARSKI RAD:
AGENCIJE ZA KREDITIRANJE IZVOZA
2
Sadržaj

4
2. KREDITIRANJE IZVOZA
Kreditirati se mogu, kako izvozni tako i uvozni poslovi. Konkurentnost izvoznih poslova,
između ostalog, zavisi od mogućnosti izvoznika da ponudi prodaju robe na kredit, odnosno da
kreditira svoga kupca. Samo izvozno preduzeće, ne bi moglo da podnese finansijski teret
izvoza, na kredit, da se, u ovakve transakcije, ne uključuju banke i druge finansijske
institucije.
Također, i veliki uvoznici, finansiraju svoj uvoz uz pomoć uvoznih kredita koje im
odobravaju razne finansijske institucije, prije svega, poslovne banke.
Treba praviti razliku između prodaje robe na kredit i kreditiranja izvoznika. Izvoznik može
biti kreditiran, a da, pri tome, ne prodaje robu na kredit. To znači da izvoznika finansijske
institucije mogu kreditirati, bez obzira koji metod naplate izvoza je ugovorio sa stranim
partnerom.
Pošto krediti za izvozne poslove treba da budu odobravani uz povoljnije uslove od onih koji
su na finansijskom tržištu (jer jedino se tako može obezbjediti konkurentnost domaćih
proizvođača na ovom segmentu međunarodnog tržišta), neophodno je pronaći odgovarajuće
izvore sredstava za ove namjene. U stvari, za kratkoročnije kredite (do godinu dana) i kredite
u manjem iznosu, sredstva mogu obezbjediti iz sopstvenih fondova poslovne banke i
izvoznici.
Međutim, kada je riječ o dugoročnijim kreditima i o krupnijim izvoznim poslovima, moraju se
tražiti sredstva iz drugih izvora. Moguće je da se sredstva za kreditiranje izvoza prikupe i na
finansijskom tržištu, ali je u tom slučaju neophodno iz posebnih fondova pokrivati razliku
između viših kamata koje se plaćaju za pozajmice na finansijskom tržištu i nižih kamata koje
se naplaćuju pri odobravanju izvoznih kredita.
Uslovi po kojima se odobravaju izvozni krediti zavise od vrste izvoznog posla, zemlje u koju
se izvozi, stanja na tržištu datih proizvoda, ali i od uslova po kojima konkurenti nude kredite
za svoj izvoz. Kamatna stopa je obično oko 2 procentna poena niža od kamatne stope na
finansijskom tržištu, a rok je od 2 do 7 ili 10 godina. Uglavnom se predviđa učešće samog
izvoznika u visini od 10-30% vrijednosti posla i određeni avans stranog kupca.
Kreditiranje izvoznih poslova ne odnosi se samo na prodaju nekih roba već ono može biti i za
druge aktivnosti kao što su:
istraživanje tržišta,
izrada projekata,
priprema proizvodnje za izvoz,
uvoz neophodnih sirovina i dijelova,
držanje zaliha u zemlji i na konsignacionim skladištima u inostranstvu,
Maja Akrifović,
Kreditiranje izvoznih poslova
, Master rad, Beograd 2010., str 35.
Kreditiranje izvoznih poslova sa posebnim osvrtom na poslovanje BANCA INTESA
,
Master rad, Beograd Jun 2010., str 35.
5
organizovanje servisne mreže i slično.
Izvozni poslovi mogu se kreditirati na dva načina i to:
Prije izvršene isporuke -
Kao podlogu za odobrenje kredita za finansiranje izvoza
banka može koristiti otvoreni neopozivi, potvrđeni, prenosivi akreditiv.
Po izvršenoj isporuci -
Cilj kreditiranja po izvršenoj isporuci jeste da se prevaziđe
gep koji može nastati usljed vremenskog pomaka u isporuci i naplati robe.
U kreditiranju izvoza učestvuju:
Direktni učesnici,
Indirektni učesnici.
Direktni učesnici
u kreditiranju izvoznih poslova su: država, bankarski sektor i izvozne
kreditne agencije. Istorijski posmatrano, u svim zemljama socijalizma, ulogu finansiranja
izvoznih poslova, u periodu velike uloge državnog sektora u spoljnoj trgovini, imala je
sama država, odnosno vlada.
Država je direktnim intervencijama podsticala izvoz određenih industrijskih sektora ili
određenih proizvoda. Sa jačanjem tržišnih odnosa smanjuje se uticaj države na privredne
tokove, a time se smanjuje i njena uloga u direktnom finansiranju izvoznih poslova.
Zahtjevi za kreditiranjem sektora spoljne trgovine i podrške izvoznim poslovima narastaju
uporedo sa razvojem multilateralnog sistema međunarodne trgovine na čelu sa Svjetskom
trgovinskom organizacijom.
Svjetska trgovinska organizacija zabranjuje sve oblike državne direktne i indirektne
podrške domaćim izvoznicima. Ona, takođe, zabranjuje sve vrste subvencioniranja
domaćih izvoznika.
Ona ipak dopušta podršku izvoznih poslova kroz finansiranje izvoza i osiguranje, ali pod
uslovima koji ne odstupaju od tržišnih uslova. To znači da će kreditiranje izvoznih poslova
biti smatrano zloupotrebom i nedozvoljenim subvencioniranjem ako su, kamatne stope,
rokovi i ostali uslovi kreditiranja povoljniji, od tržišnih uslova koji preovlađuju u datom
periodu.
Usljed ovakvih tendencija i naš spoljnotrgovinski sektor trpi uticaje liberalizacije
međunarodne trgovine uz transformaciju svojinskih odnosa ka dominaciji privatnog
sektora.
Uporedo sa jačanjem ovih procesa ali i sa razvojem i pojavom novih oblika
spoljnotrgovinskih poslova javljali su se i novi oblici finansiranja, čiji dominantan nosilac
postaju privatni finansijeri.
Maja Akrifović,
Kreditiranje izvoznih poslova
, Master rad, Beograd 2010., str 37.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti