Analiza poslovanja preduzeća
Sadržaj
2
UVOD
Cilj rada je da se sagledaju svi aspekti trošenja koje nastaje u poslovanju preduzeća i da
se sadržajno i pojmovno objasni pojam utroška i nastajanja troškova te razmotri njihova
klasifikacija u funkciji upravljanja, kao i praćenje, kalkulacija i evidentiranje.
Svaki proces transformacije uloženih resursa u rezultate podrazumeva njihovo trošenje u
prirodnom vidu (utrošak) koje se na kraju iskazuje novčanom vrednošću (trošak). Kako je upravo
proces transformacije predmet izučavanja ekonomike preduzeća, to je sasvim razumljivo zašto su
troškovi jedan od najznačajnijih, ali istovremeno i najsloženiji segment ekonomske nauke.
Cilj preduzeća nije samo proizvodnja što veće količine proizvoda ili pružanje usluga, već
i ostvarivanje što nižih troškova. Svako povećanje troškova, iznad objektivno uslovljenih,
neposredno utiče na dobit preduzeća. Na veličinu dobiti utiču: ostvareni ukupni prihod, koji je
funkcija obima realizacije, prodajna cena i troškovi. Troškovi predstavljaju i osnov formiranja i
izmena prodajnih cena proizvoda. Oni su instrument odlučivanja u razvojnoj politici. Pod
pojmom troškova podrazumjevaju se utrošene vrijednosti u reprodukciji, koji se utvrđuju kao
proizvod utroška elemenata prouzvodnje i njihovih cijena po jedinici utroška.
Brojne vrste troškova mogu se klasifikovati na razne načine. Međutim, suštinski cilj
klasifikacije troškova jeste da se omogući upravljanje troškovima, odnosno da se omoguüi
delovanje na njihovu visinu, strukturu i dinamiku. U skladu sa tim razmotriće se neke od tih
klasifikacija troškova, izvršiti njihova analiza i na kraju prikazati različiti metodi alokacije
troškova na njihove nosioce.

4
za rad), jedinicama mere kojima se iskazuju (fizičke jedinice ili drugi pokazatelji trošenja - npr.
učestalost kvarova mašine), vezi sa nosiocima (zavisno od mogućnosti vezivanja za konkretne
nosioce, proizvode i sl.) i drugim karakteristikama. Utrošci su uslovljeni tehničkim činiocima
(karakteristike proizvoda, tehnološkog procesa, sredstava za rad, materijala, uslova rada i sl.) i
organizacijom procesa rada i proizvodnje (načini na koji zaposleni obavljaju svoje poslove).
Kvantitativno posmatrano,
troškovi
su proizvod utrošaka proizvodnje i njihovih cena po
jedinici utroška (vrednosni izraz utrošenih elemenata proizvodnje). U širem smislu, troškovi
obuhvataju pored utrošenih elemenata proizvodnje i poslovne izdatke vezane za ostvarivanje te
proizvodnje (obaveze prema drugim preduzećeima, kamate na angažovana sredstva i dr.).
Upravljanje troškovima često se definiše kao postizanje menadđerskih ciljeva na osnovu
optimalnog angađovanja troškova. Cilj upravljanja utroškovima jeste postizanje što veće
dugoročne koristi od učinjenog troška ili postići određeni menadžerski cilj iz sto niže troškove
nedugoročnih negativnih posledica na rezultat poslovanja i konkurentsku poziciju. Može se reci
da svaki trošak isplati ako donosi veću dugoročnu korist od vrednosti potrošenih resursa.
Upravljanje troškovima obuhvata predviđanje, planiranje, budđetiranje i kontrolu
troškova te analize koje pokazuju ponašanja troškova zavisno od promena okolnosti i uzorke
odstupanja od predviđenih troškova s ciljem njihovog zadržavanja u prihvatljivim granicama te
osiguranja informacija menadžerima za izbor između alternative koje omogućuju promene
smerova aktivnosti radi postizanja optimalnih ekonomskih rezultata.
2. PODELA TROŠKOVA
U računovodstvu
, pod troškovima se podrazumeva novac koji je potrošen za nabavku
resursa.
Budući da su ti troškovi nastali u trenutku nabavke, nazivaju se prošlim ili istorijskim
troškovima, a izračunavaju tako što se količina nabavljenih resursa množi sa cenom, po kojoj su
kupljeni.
Istorijski troškovi
su računovodstveni koncept troškova, zato što se računovodstveni
izveštaji baziraju na podacima o troškovima koji su nastali u trenutku kupovine resursa.
U ekonomiji, pod troškovima se podrazumevaju oportunitentni troškovi koji su vrednost
koja je mogla da bude ostvarena da su resursi bili uloženi u sledeću, najbolju upotrebu.
5
Oportunitentni troškovi pokazuju vrednost koja je propuštena (žrtvovana), zato što resursi
nisu uloženi u sledeću najbolju upotrebu. Oportunitetni troškovi izbora određene alternative
mogu se definisati kao žrtvovanje neto koristi od neprihvatanja sledeće najbolje alternative istog
rizika. Na primer, troškovi obrazovanja jednaki su dohotku koji je propušten, tokom školovanja.
Računovodstveni i ekonomski troškovi mogu biti isti, ali se mogu i značajno razlikovati.
Tako na primer, ako preduzeće nabavi materijal po ceni nižoj od tržišne i upotrebi taj materijal
za proizvodnju, nastali troškovi materijala utvrđeni na osnovu nabavne cene, su računovodstveni
troškovi. Međutim, upotrebom materijala u proizvodnji preduzeće propušta prihod koji bi
ostvarilo prodajući materijal po tržišnoj ceni, višoj od nabavne. Propušten prihod od prodaje
materijala izražava ekonomske troškove upotrebe materijala u proizvodnji.
Dobra poslovna odluka ili ocena alternativnih planskih aktivnosti, naročito kada različite
aktivnosti zahtevaju realokaciju resursa, nemoguća je bez sagledavanja ukupnih (fiksnih i
varijabilnih), prosečnih i pogotovo marginalnih troškova. Najčešće menadžeri donose odluke o
troškovima i obimu proizvodnje u uslovima koji se u ekonomskoj analizi označavaju kao odluke
u kratkom roku. Ukupni troškovi poslovanja mogu se iskazati i kao zbir ukupnih fiksnih troškovi
(troškovi sredstava za rad kada se amortizacija izračunava po vremenskom metodu, troškovi rada
i materijala u pripremnoj fazi procesa rada, troškovi rada najviših rukovodilaca i sl.) i ukupnih
varijabilnih troškova (troškovi osnovnog materijala, troškovi pomoćnog materijala i energije,
troškovi radne snage na poslovima izrade proizvoda, troškovi sredstava za rad kada se
amortizacija obračunava po funkcionalnom metodu). Inače, podela na fiksne i varijabilne
troškove izvršena je u zavisnosti od dinamike obima proizvodnje odnosno stepena korišćenja
kapaciteta. Ukupni fiksni troškovi i ukupni varijabilni troškovi iskazani po jedinici proizvoda
predstavljaju prosečne troškove. Visina ukupnih fiksnih troškova je ista nezavisno od toga da li
preduzeće koristi i koliko koristi svoje kapacitete. Ukupna visina fiksnih troškova u velikoj meri
zavisi od veličine kapaciteta, tako da se ovi troškovi u praksi nazivaju troškovima kapaciteta. U
tom smislu se koristi i termin apsolutno fiksnih troškova u koje spadaju troškovi amortizacije,
čuvanja i osiguranja sredstava za rad, osnivački troškovi i dr.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti