Odlomak

UVOD

Arterioskleroza nastaje gubitkom elastičnosti arterija ili otvrdnućem. U toku opšteg starenja organizma nastaju i na arterijama izvesne promene, zbog kojih ti krvni sudovi postaju tvrđi i manje elastični. Kod nekih ljudi starenje krvnih sudova nastupa ranije, i to uglavnom usled nagomilavanja lipoida (vrsta masnih sastojaka), a naročito holesterina, u unutrašnjoj opni arterija. U kasnijoj fazi nastaje i taloženje kalcijumovih soli, kao i bujanje. vezivnog tkiva, što sve doprinosi da arterija postaje neelastična. Prema tome, može se reći da je arterioskleroza normalna pojava u vezi sa starenjem i, ako počinje posle četrdesete godine i razvija se polako u skladu sa starenjem čitavog organizma, ne smatra se za bolest. Međutim, ako se prvi znaci pojave pre četrdesete godine ili ako se ustanovi da se skleroza krvnih sudova uspostavlja brže od procesa starenja, tada se moraju preduzeti vrlo ozbiljne mere.
Arterioskleroza može da se razvija brže i da postane bolest usled dejstva raznih faktora, a u prvom redu zbog nepravilne ishrane, hroničnog trovanja, nasleđa, nepravilnog lučenja unutrašnjih žlezda itd.
Arterioskleroza je odgovorna za gotovo sve slučajeve infarkta srca, tromboze i moždanih krvarenja i na veliki broj gangrena donjih udova. Osim ovih iznenadnih i izraženih pojava, arterioskleroza nema simptome koji bi je precizno okarakterisali. Izračunato je da se klinički simptomi pojavljuju samo u 5-10% osoba pogođenim arteriosklerotskim lezijama. Zbog toga se arterioskleroza naziva i “iceberg” bolešću (poput sante leda). Krvni sudovi su arteriosklerotskim procesom najčešće pogođeni na određenim mestima, posebno u nivou bifurkacija (račvanja) arterija najvećeg preseka. Simptomi se javljaju u vezi sa lokalizacijom areteriosklerotske bolesti
Moždana lokalizacija je uglavnom praćena progresivnim pogoršanjem pamćenja, psihičkom odsutnošću, dezorjentacijom u vremenu i prostoru, mogu se javiti smetnje vida i artikulacije govora, iznenadni gubici mišićne snage u jednom ili više udova ili gubici kožne osetljivosti.
Srčana lokalizacija može dovesti do progresivne insuficijencije sposobnosti kontrakcije srčanog mišića, nedovoljno snabdevenog kiseonikom zbog male količine krvi koja pristiže; mogu se javiti poremećaji ritma srčanih kontrakcija (ekstrasistole, paroksizmalna tahikardija, treperenje, “flutter” pretkomora).

1. Patologija krvnih i limfnih sudova
Za odvijanje normalne cirkulacije pored zdravog srca neophodni su i zdravi krvni sudovi. Po građi, ali i po njihovoj ulozi krvni sudovi su podeljeni na arterijske i venske krvne sudove, a njihova oboljenja se mnogo razlikuju. Arterije su građene od tri sloja :
1. Unutrašnjeg (Intima) koji sačinjava endotel i nešto malo rastresitog vezivnog tkiva ,
2. Srednjeg (Media) koji je najdeblji, naročito kod velikih arterija i sačinjava ga glatko mišićno tkivo,
3.Spoljašnjeg omotača.
Najmanje arterije koje u mišićnom sloju imaj samo jedan red ćelija nazivaju se arteriole. Vene su građene od tri sloja kao i arterije, samo što je njihov zid mnogo tanji i slabiji. Najačešći venski poremećaji nastaju zbog njihovog proširenja ili zapaljenja.
1.1. Aneurizme
Aneurizme su poseban poremećaj arterija koji poderazumeva mestimično proširenje arterija u obliku ispupčenja. Do nastanka aneurizme može dovesti svako patološki proces koji slabi zid krvnog suda (ateroskleroza, luetični arteritis, povreda). Isto tako, i kod razaranja tkiva u okolini krvnog suda njegov zid postepeno popušta pod unutrašnjim pritiskom i izbočuje se.
Prema obliku aneurizme se dele na: cilindrične, vrećaste i vretenaste.
Prema sastavu zidova aneurizme razlikujemo:
1. Prave aneurizme (čije se zid sastoji od sva tri sloja krvnog suda),
2. Disekantne aneurizme (čiji se zid sastioji od samo jednog ili pak dva sloja)
3. Lažne aneurizme (čiji zid nečini zid krvnoga suda nego vezivna čahura iz okolnog tkiva).
Ukolio su aneurizme velike one svojom veličinom vrše pritisak na susedne organe, dovodeći do različitih poremećaja npr. poremećaj disanja i gutanja zbog pritiska na jednjak i traheju. Aneurizme mogu i spontano da se zaleče ukoliko se ispune trombotičnim masama koje se potom organizuju. Inače aneuruzma uvek predstavljaju opasnost jer mogu da prsnu i dovedu do iskrvarenja (ukoliko su lokalizovane na velikim arterijama) ili do izliva krvi u po život važne organe (npr. mozak).
1.2. Proširenje vena (Venectasiae)
Nastaje veoma često zato što su zidovi vena znatno slabiji u odnosu na arterije pa ukoliko se u njima nagomilava krv obavezno će doći do njihovog proširenja. Ovo proširenje može da bude celom dužinom vene, ali se ipak najčešće javlja samo na jednom ograničenom delu vene u obliku čvora, i to se naziva variks.
Etiologija :
1. Nagomilavanje i zastoj krvi u venama (usled srčanih mana, dugotrajno stajanje)
2. Urođena slabost zida krvnog suda.
Najčešća lokalizacija proširenih vena je:
1. Na nogama (Varices cruruis)
2. Na završnom delu debelog creva i oko čmara ( Nodi haemorrhoidales)
3. U jednjaku (Varices oesophagi)
4. Skrotumu (Varicocele)
5. Ulceracije na ekstremitetima usled proširenih vena (Ulcus cruris).
Proširenje vena može imati brojne štetne posledice:
– imaju sklonost ka prskanju i dovode do opasnog krvarenja,
– u njima se stavraju trombovi zbog usporene cirkulacije,
– stvaraju se ulceracije na njima ukoliko su na donjim ekstremitetima upravo zbog usporenog krvotoka,
– može doći i do zapaljenja vena.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari