Odlomak

Razvoj banaka i bankarstva

Stvaranje i razvoj banaka, omogućila je pojava kovanog novca. Međutim, kako je kovani novac postojao i pre nove ere, ipak se ne može reći da su banke u današnjem smislu reči oduvek postojale. One su se razvijale kroz nekoliko faza. Prva faza počinje pojavom kovanog novca, tj. robovlasničkog perioda (između VII i V veka pre nove ere) i traje sve do kraja XIV veka. Karakteristični poslovi su menjački, založni i dr. U antičkoj Grčkoj se razvija “sarafski” (menjački ) posao. Tako nastaju trapezari, bankari starog doba, nazvani po stolovima na kojima su obavljali svoj posao (trapezaklupa, bank, trpeza). Već tada se razvija zaduživanje na hipoteku, što je kasnije omogućilo pojavu komercijalnih kredita.

Drugu fazu, od XIV do kraja XVIII veka, obeležavaju specijalizovane novčane ustanove. Početkom XVII veka u Amsterdamu se dešavaju značajni događaji u razvoju bankarstva. Javljaju se i prvi problemi kvaliteta kovanog novca (krivotvorenje). Pojava i razvoj Bank of England i Banque Royale u Engleskoj i Francuskoj (XVII i XVIII vek) pokazuju značaj poverenja u bankarskom poslovanju.

Treća faza nastaje početkom XIX veka, najpre u Engleskoj a zatim i u drugim zemljama, kada se banke osnivaju kao akcionarska društva ili komanditna društva, sa velikim sopstvenim kapitalom. U to vreme se počinje i sa razvojem naučnog (teorijsko-metodološkog) istraživanja suštine bankarskog poslovanja. Analiziraju se osnovni principi i utvrđuju određene zakonitosti, na osnovu kojih se formulišu bankarske strategije.

 

 

 

Nauka o bankarstvu i bankarsko poslovanje
Nauka o bankarstvu je disciplina koja naučnom metodom objašnjava poseban aspekt monetarnih faktora i monetarnih transakcija Bankarstvo se bavi istraživanjem uloge, značajem i poslovanjem banaka kao značajnih institucija finansijskog i ekonomskog sistema zemlje. Ono ima zadatak da ispituje i prati opšta ekonomska kretanja koja se ispoljavaju funkcionisanjem banaka u bankarskom sistemu. Proučava funkcije i uloge bankarskog sistema, bankarsko poslovanje, a naročito odnose, procese i poslovne transakcije koji se javljaju po osnovu stvaranja i korišćenja novca preko banaka.

Bankarstvo kao naučna disciplina razvilo se u drugoj polovini XIX veka. Savremena shvatanja posmatraju banku kao specifično preduzeće koje posluje novcem, zbog čega ima veći društveni značaj u odnosu na druga, «obična» preduzeća. Osim ovog pristupa ( mikroekonomskog), bankarsko poslovanje se tretira kao celina ekonomskih, finansijskih i monetarnih mera kojima se bankarski sistem stavlja u funkciju očuvanja stabilnosti nacionalne valute, snabdevanja potrebnom količinom novca i kredita, efikasnog platnog prometa i dr. (makroekonomski pristup).

 

 

 

Pojam banaka
Pojam banka potiče od latinske reči banco, koja označava klupu (tezgu, u današnjem smislu šalter), postavljenu na ulici, trgu, vašaru ili sajmu, na kojoj se vršila razmena različitih oblika i vrsta novca, kao i novčane transakcije naplate i plaćanja u vezi sa obavljenim trgovinskim prometom. Savremeno svetsko bankarstvo, kroz izraz «bankarska revolucija», ukazuje na mogućnosti reorganizacije banaka njihovim međusobnim spajanjima i preuzimanjima, razvoju i primeni tehnologije u bankarskom poslovanju, ulozi i značaju informacije.
Banka je:

  • samostalni privredni i tržišni subjekt,
  • posrednička institucija u transferisanju sredstava između finansijski suficitarnih i deficitarnih transaktora,
  • institucija koja obavlja sve novčane, depozitne i kreditne transakcije svojih komitenata,
  • institucija koja obavlja svoje funkcije profesionalno,organizovano i adaptirano.

Najvažniji kriterijumi za njihovu podelu su:

  • bilansni,
  • funkcionalni i
  • vremenski kriterijum ili ročnost.

Prema bilansnom kriterijumu, bankarski poslovi mogu biti:

  • pasivni,
  • aktivni,
  • neutralni i
  • sopstveni.

Prema funkcionalnom kriterijumu, bankarski poslovi se dele na:

  • poslove mobilizacije i koncentracije sredstava,
  • kreditne,
  • komisione i
  • sopstvene (vlastite) poslove.

Prema vremenskom kriterijumu ( ročnosti), tj. analizi izvora i plasmana, bankarski poslovi mogu biti:

  • kratkoročni,
  • srednjoročni i
  • dugoročni.

Osnivanje banke i postupak izdavanja dozvole za njen rad Banka se kao akcionarsko društvo osniva ugovorom o osnivanju i obezbeđenjem sredstava za osnivački kapital banke. Banku mogu osnovati dajmanje dva akcionara, koji mogu biti domaća ili strana pravna ili fizička lica. Akcionarski kapital banke se može satojati iz novčanog i nenovčanog dela. Novčani deo osnivačkog kapitala banke ne može biti manji od 10.000.000 € u dinarskoj protivvrednosti. Nema ograničenja na iznos kapitala koji stranac može da investira u akcionarski kapital banke.

Postupak izdavanja dozvole za rad banke

  • Potencijalni akcionari banke podnose NBS zahtev za izdavanje dozvole za rad, uz koji se prilaže sledeće:
  • Ovlašćenje za lice sa kojim će NBS sarađivati u postupku po zahtevu za izdavanje dozvole za rad
  • Ugovor o osnivanju banke
  • Izjava da će se novčana sredstva na ime osnivačkog kapitala biti uplaćena na račun NBS
  • Podatke neophodne za utvrđivanje boniteta akcionara
  • Program rada banke za period od 5 godina i predlog njene poslovne politike
  • Predlog statuta banke
  • Dokaz o postojanju uzajamnosti
  • Podatke o kadrovskoj i tehničkoj osposobljenosti banke za obavljanje poslova iz ugovora
  • Imena i preporuke za predložene članove upravnog i nadzornog odbora kao i za predložena lica sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima
  • Dokaz o uplati propisane naknade.

NBS je dužna da na osnovu zahteva oceni ispunjenost zakonskih uslova i opravdanost osnivanja banke. Banka stiče svojstvo pravnog lica upisom u sudski registar. Prijava za upis u sudski registar podnosi se u roku od 45 dana od dana prijema rešenja o izdavanju dozvole za rad.

 

 
Vrste banaka
Savremena podela banaka:

  • Centralne ili emisione,
  • Komercijalne
  • Investicione
  • Granske ili specijalizovane
  • Razvojne,
  • Poslovne,
  • Mono,
  • Univerzalne,
  • Međunarodne, i mega poslovne banke.

Banke predstavljaju finansijske institucije koje se mogu podeliti na:

  • bankarske,
  • nebankarske i
  • ostale (mešovite ili pomoćne).

Bankarske finansijske institucije su:

  • emisione,
  • depozitne,
  • poslovne,
  • poslovne,
  • investicione
  • i druge banke

Nebankarske finansijske institucije su:

  • štedionice,
  • osiguravajuće kompanije,
  • penzioni fondovi,
  • finansijske kompanije i dr.

Ostale (mešovite ili pomoćne) finansijske institucije su:

  • kreditne agencije,
  • dilerskobrokerske,
  • akceptne i diskontne kuće,
  • zalagaonice i dr.

Najčešći kriterijumi za podelu banaka su:

  • ročnost poslova,
  • privredna oblast ili grana iz koje potiču osnivači banke i
  • veličina teritorije koju pokriva neka banka.

Uobičajena podela banaka je na:

  • emisione ili centralne,
  • poslovne,
  • depozitne,
  • investicione,
  • univerzalne i
  • ostale vrste banaka.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari