SEMINARSKI RAD

TEMA: BEZBEDNOSNA KULTURA U PREVENCIJI

Predmet: PREVENCIJA KRIMINALITETA

Profesor:                                                                                          Student: 
  

BANJA LUKA

SADRŽAJ

Uvod………………………………………………………….…......……….3
1. Bezbednosna kultura ...........................………………….…................4-5

1.1. Pojmovno određenje bezbednosne kulture....................................6

2. Prevencija……………………………………………………….....…..….7
3. Bezbednosna kultura u prevenciji……………………………...…….......9
Zaključak ………………………………………………………..…....……10
Literatura..................................................................................................11

2

background image

1. Bezbednosna kultura

Pod   bezbednosnom   kulturoma   se   može   podrazumevati   bezbednosna   aktivnost   koja 

izrazava spremnost delovanja i ponašanja u skladu sa stečenim znanjima i veštinama, kao i 
u skladu sa prihvaćenim vrednosnim stavovima. Ogleda se u prepoznavanju opasnosti, 
reagovanju na njih izbegavanjem opasnosti, otklanjanjem opasnosti ili upućivanjem na one 
subjekte koji će profesionalno reagovati i sačuvati ugrožene vrednosti.Bezbednosna kultura 
ima   svoje   unutrašnje   i   spoljašnje   manifestacije.   Unutrašnje   se   odnose   na   pomisljanje 
bezbednosti, a spolašnje na ponašanje u bezbednosti, kao i odnos i pristup bebednosti, pod 
čim se pre svega misli na spremnost i sposobnost da se, bilo materijalno bilo duhovno, 
odgovori na izazove i pretnje. Kako kultura oblikuje nacionalnu bezbednost, najbolje se 
vidi kroz ponašanje države u međunarodnim odnosima i u skaldu sa tim, ostvarivanjem 
takve pozicije sa koje može značajno uticati na druge države na međunarodnoj sceni. Kada 
se posmatra/analizira ova sfera delovanja kulture prepoznaju se dakle, tri područija/oblasti 
gde ona često pronalazi upotrebu u međunarodnim odnosima i to u srodna polja političke, 
strateške i organizacione kulture.

Za razliku od političke, strateške i organizacione kulture, bezbednosna kultura, treba da 

omogući   da   se   utvrde   neka   ponašanja   u   bezbednosti,   u   sistemu   kao   celini,   njegovim 
pojedinim delovima unutar posebnih grupacija (subkultura), kao i na ključnim tačkama 
bezbednosne inicijative i odlucivanja na nivou države ili nekog drugog entiteta. Kultura i 
pravila ponašanja u bezbednosti se menjaju, razvijaju i uslovljavaju u skladu sa promenom 
uloge države i sa promenom bezbednosnog prostora/ambijenta unutar ili izvan državnog 
prostora/teritorije.

Bezbednost i kultura su kategorije koje se nužno dopunjuju i grade određen odnos 

međuzavisnosti. Ako se kultura definiše kao skup univerzalnih vrednosti na osnovu kojih 
čovek određuje svoj položaj u društvu i svetu, bezbednost kao zaštita i zaštićenost tih 
vrednosti, jasne su njihova povezanost i uslovljenost. Generalno, bezbenosna kultura je 
ponašanje kojim se stvara bezbednost ili doprinosi bezbednosti, odnosno ponašanje kojim 
se ne ugrožava ili ne doprinosi ugrožavanju bezbednosti. Konkretnije bezbednosna kultura 
je skup usvojenih stavova, znanja, veština i pravila iz oblasti bezbednosti, ispoljenih kao 
ponašanje i proces, o potrebi, načinima i sredstvima zaštite ličnih, društvenih, nacionalnih i 
međunarodnih vrednosti od svih izvora, oblika i nosliaca ugrožavanja bez obzira na mesto 
ili vreme njihovog ispoljavanja

¹

. U odnosu na poreklo i na nosioce, bezbednosna kultura 

moze da se podeli na individualnu, masovnu i profesionalnu.

Individualna   je   bezbednosna   kultura   pojedinca,   odnosno   mikrokolektiva   poput 

porodice,   susedstva.   Stiče   se   u   porodici,   a   razvija   i   izgrađuje   kroz   proces   edukacije   i 
samoedukacije. Njena osnovna funkcija je zaštita sopstvenih (ko se sam čuva,i Bog ga 
čuva), ali i individualnih, porodičnih i vrednosti lica iz neposrednog okruženja i društva.

1

Masovna bezbednosna kultura je rezultat bezbednosne kulture društva, i njen “prosek” 

je   jedno   od   bitnih   obeležja   kulture,   mentaliteta   i   identiteta   nacije.   Po   njoj   se   društva 
određuju kao manje ili više bezbednosno (samo)odgovorna.

1

 Stajić, Lj.; Mijalković, S; Stanarević, S.: Bezbednosna kultura, str. 29-30: Centar za civilno-vojne 

odnose

4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti