Visoko hemijsko tehnološka škola

Seminarski rad

Predmet: Mikrobiologija

Tema: Bioremedijacioni mikroorganizmi u sanaciji životne sredine

Profesor:

Student:

Maj, 2016

2

Sadržaj:

Uvod....................................................................................................................................................3

1.

Uslovi pod kojima se odvija bioremedacija.................................................................................4

1.1.

Aerobna degradacija...........................................................................................................4

1.2.

Anaerobna degradacija.......................................................................................................7

2.

Priroda zagađenja.......................................................................................................................8

3.

Mikrobiološka zajednica..............................................................................................................9

4.

Ograničavajući faktori bioremedijacije.....................................................................................10

5.

Faktori koji utiču na efikasnost bioremedacije.........................................................................11

5.1.

Hranljive supstance...........................................................................................................11

5.2.

Vlažnost.............................................................................................................................11

5.3.

Temperatura.....................................................................................................................11

5.4.

Aeracija..............................................................................................................................12

5.5.

pH......................................................................................................................................12

5.6.

Surfaktanti.........................................................................................................................12

5.7.

Zemljište............................................................................................................................13

6.

Bioaugmentacija........................................................................................................................14

7.

Zaključak....................................................................................................................................16

Literatura...........................................................................................................................................17

 

background image

4

1. Uslovi pod kojima se odvija bioremedacija

Zavisno   od   količine   prisutnog   kiseonika   u   zemljištu   bioremedijacija   se   može 

odvijati pod aerobnim i anaerobnim uslovima. 

1.1. Aerobna degradacija

Aerobnu   razgradnju   vrše   aerobni   mikroorganizmi   i   na   nju,   pored   kiseonika, 

značajan uticaj ima prisustvo mineralnih soli, temperatura i pH. Aerobni mikroorganizmi 
zahtevaju  soli  azota,  fosfora,  kalijuma,  magnezijuma,  gvožđa,  cinka  i  dr.  Najveći  rast 
bakterija i gljivica oksidanasa ugljovodonika zapaža se u temperaturnom intervalu od 25 – 
40 0 C. 

Međutim mikroorganizmi pokazuju veliku prilagodljivost na uslove rasta, pa i na 

temperaturu. Optimalni pH za biorazgradnju se kreće između 7 i 8,5. Promena kiselosti 
sredine može uticati na promenu dominantne vrste mikroorganizama pa time i uslova za 
mikrobiološku razgradnju. Degradacija nafte opada sa povećanjem dubine sedimenta i 
anaerobije.   Metil   grupe   na   krajevima   molekula   alkana   i   u   aromatima   (toluen,   ksilen) 
podležu   reakcijama   oksidacije,   gde   prvo   nastaje   alkohol,   potom   aldehid   i   na   kraju 
karboksilna kiselina. 

Mikrobiološkom   degradacijom   toluena   može   nastati   benzaldehid   i   benzoeva 

kiselina.  Alkil grupe  podležu  reakcijama subterminalne  oksidacije  dajući  keton  ili 10-
hidroksi-derivat.   Tako,   iz   heksana   nastaje   2-hidroksiheksan   i   2-ketoheksan.   Alkani 
podležu i reakcijama dehidrogenacije: iz n-heptana nastaje 1-hepten. Cikloalkani podležu 
reakcijama   oksidacije:   može   doći   do   hidroksilacije   cikloheksana   pri   čemu   nastaje 
cikloheksanol, može da se stvara keto-derivat pri čemu nastaje cikloheksanon, a mogu se 
dešavati i reakcije dehidrogenacije cikloalkana. 

Aromatična   jedinjenja   podležu   reakcijama   hidroksilacije   i   građenja   ketona. 

Hidroksilacija   je   nespecifična   i   nekad   vodi   ka   građenju   ketona   ili   hinona.   Najčešći 
proizvod je dihidrodiol kad se dve OH grupe uvode na dva susedna C-atoma. Iz benzena 
može nastati fenol i hidrohinon.

  Zavisno od supstrata i mikroorganizma mogu nastati različiti proizvodi prilikom 

otvaranja aromatičnih prstenova. Može se otvoriti samo jedan, nekoliko ili svi prstenovi. U 
aerobnim uslovima otvaranjem prstena u molekulu se formiraju dve karboksilne ili jedna 
karboksilna i jedna hidroksilna grupa. 

5

Degradacija   benzena   bakterijama   započinje   formiranjem   cis-dihidrodiola,   zatim 

sledi dehidrogenacija do katehola i potom dolazi do otvaranja prstena (slika 1).

Slika 1

. - . Degradacija benzena bakterijuma

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti