Cenzura u medijima – gdje su nestale dobre vijesti?

1. UVOD

Savremeno doba obiljeleženo je raspadom velikih ideologija. Naučno tehnološka revolucija praćena je daljim razvojem podjele rada u kojoj je čovjekovo znanje i neposredno iskustvo sve ograničenije. U dosadašnjoj istoriji neviđen razvoj sredstava masovnog komuniciranja, prije svega elektronskih medija u rukama vladajućih elita, pretvorio je svijet uglobalno selo, proširivši, samim tim, do neslućenih granica mogućnosti vladavine i manipulacije.
Masovni mediji, pored sredstva za širenje ideologije i sami su postali ideologija. Oni u prirodnoj, društvenoj i kulturnoj sredini izazivaju socijalno-psihološke poslijedice čiji je značaj utoliko veći, ukoliko smo ih manje svjesni. Savremeni komunikacioni sistemi kao sredstva oblikovanja i predstavljanja različitih mišljenja sve više zamjenjuju crkve, političke partije i sindikate. Budući da se cenzura ne odnosi samo na suzbijanje ideja i umjetničkih djela, već i na oblast informacija i ljudsku komunikaciju uopšte, u ovakvom civilizacijskom okruženju, ona kao prekid, ometanje ili iskrivljavanje komunikacije i relacije sa drugim, postaje oblik samoukidanja i samoponištenja čoveka. U isto vrijeme ona (grupa na vlasti) cenzuriše sve simbole koji sprečavaju da se njena volja pretvori u istinu (i tako mas-medija koja su inače stvorena kao sredstvo komunikacije, pretvara u sredstvo za neosjetno nametanje svoga političkog jarma i ukidanje istinske komunikacije.
Kao jedno od represivnih sredstava kulturne politike države, otuđeni centri političke moći rado koriste cenzuru. Cenzura je činjenica kulture (i komunikacije), ali i izuzetno složen društveni fenomen, povezan sa problemima vrijednosti, istine i slobode, morala i estetike, vlasti i moći, uslijed čega su u njegovom promišljanju i danas prisutna oprečna shvatanja.

„Kad bih morao da odlučim da li je bolje imati vladu bez novina, ili novine bez vlade, ni trenutak ne bih oklijevao da odaberem ovo drugo.“
Tomas Džeferson, 1787.

2. OSNOVNI POJMOVI
2.1. Cenzura

„Cenzura obuhvata službenu kontrolu javnih publikacija (novina, knjiga), kaznenih djela, filmova, radio emisija, TV emisija itd., da bi se spriječilo objavljivanje ili propagiranje nečega što vrijeđa javni poredak, moral, što je štetno po interese države, vladajuće klase i privilegiranih krugova, što dovodi u opasnost uspjeh ratnih ili diplomatskih napora.“
Cenzura u medijima predstavlja institucionalni mehanizam zabrane javno upotrebljene pisane ili izgovorene riječi ili slike zbog opasnosti po vlast, društveni ili moralni poredak. Komunikolozi i mediolozi često pod pojmom žurnalistička cenzura i cenzurisanje podrazumijevaju i 4 vrste aktivnosti.
Još je Aristotel u Organonu istakao da je definicija “ono što je najteže utvrditi, a najlakše pobiti.” Ovo se, svakako, odnosi i na pokušaj određenja pojma cenzure. Engleski teoretičar Majkl Skamel navodi da je “cenzura jedna od popularnih krilatica našeg vremena, te je, kao i većinu krilatica izuzetno teško možemo definisati. Riječ cenzura opisuje naizgled jednostavne, ali u stvarnosti krajnje složene društvene mehanizme, koji su predmet strasnih rasprava u modernom političkom životu, zbog čega je podložna selektivnom definisanju, ili direktnom izvrtanju smisla i pretvaranju u slogan”.
Teoretičari medija cenzuru najčešće dijele u dva tipa:

•    Preventivna cenzura
•    Suspenzivna cenzura

Preventivna cenzura se odnosi na pregledanje novinarskog materijala (tekstovi, audio ili video snimci, fotografije) prije objavljivanja ili emitovanja sadržaja. Suspenzivna cenzura predstavlja reagovanje cenzora ili cenzorskih centara političke moći i stavljanje autora sadržaja pod udar zakona i pritisaka zbog objavljenog materijala.
U teorijama novinarstva prisutna je i „Agenda Settings“ kao poseban oblik cenzorskog pritiska na novinare. U ovom slučaju se novinar usmjerava da prati neke druge, manje bitne događaje kako ne bi ostalo prostora i vremena za pisanje o onome događaju koji je vjerovatno od većeg javnog interesa i važnosti, ali njegovo prenošenje i praćenje ne odgovara pojedincima ili grupama koje vrše ovu vrstu cenzure.