Devizni kurs i devizno tržište
SADRŽAJ
4
1. UVOD
Predmet analize u ovom radu su značajna pitanja koja se odnose na kompleksne
teorije međunarodne trgovine, naglašavajući da je jedna od razlika između spoljne i
međunarodne trgovine i postojanje različitih valuta.
Kada je riječ o unutrašnjoj trgovini sve transakcije se obračunavaju i plaćaju u
domaćoj valutu, dok se u spoljnoj trgovini sva plaćanja obračunavaju i plaćaju u različitim
svjetskim valutama. To znači da se u međunarodnoj trgovini trguje ne samo robom i
uslugama već i stranim sredstvima plaćanja - stranim valutama (devizama), a vrijednost
izvoza ili uvoza izražena u domaćoj valuti ne zavisi samo od cijene robe ili usluge već od
kursne vrijednosti deviza u kojima je plaćen uvoz ili izvoz.
Međunarodna trgovina je trgovina između predstavnika dvije ili više zemalja sa
različitim nacionalnim sistemima i valutama te se zato, u međunarodnoj trgovini redovno
javlja problem pretvaranaj jedne nacionalne valute u drugu. Taj se odnos naziva
intervalutnim kursom.
Kako roba i usluga moraju imati cijenu izraženu u domaćoj valuti, cijenu strane
valute izraženu u domaćoj valuti nazivamo
deviznim kursom.
Mjesto na kojem se vrši kupovina i prodaja deviza nazivamo
deviznim tržištem
.

6
2.2. Funkcije deviznog kursa
Devizni kurs ima brojne funkcije. Najznačajnije su:
1. omogućava preračunavanje i pretvaranje jedne nacionalne valute u drugu valutu,
2. omogućava međunarodna plaćanja,
3. omogućava poređenje cijene domaće i strane robe ili usluga,
4. utiče na platni bilans, i
5. utiče na alokaciju resursa itd.
Preračunavanjem cijene domaće valute u inostranu valutu i otkupom deviznih
sredstava plaćanja omogućuju se međunarodna plaćanja, što je svakodnevica savremenih
međunarodnih odnosa i međunarodne trgovine. Do međunarodne trgovine dolazi ne samo
zbog razlika u cijeni već su relevantni i drugi elementi kao što su kvalitet, rok, dizajn,
servis i slično.
Politika vođenja deviznog kursa je veoma složena i često nije moguće voditi
politiku realnog deviznog kursa. U tom slučaju dolazi do njegovog precenjivanja
(apresijacije) ili potcenjivanja (depresijacije).
U slučaju apresijacije dolazi do pojave da je inostrana roba jeftinija od domaće (uz
ostale jednake elemente), a time i do povećanja uvoza i smanjenja izvoza. Krajnji rezultat
ovakvog procesa je rast trgovinskog deficita odnosno dolazi do deficita platnog bilansa.
Kad je u jednoj državi stabilan makroekonomski ambijent koji se izražava i kroz
stabilnost deviznog kursa, onda su cijene roba ili usluga izražene u domaćoj valuti.
Istovremeno štednja, kao odložna potrošnja, realizuje se u domaćoj valuti. Međutim, u
uslovima kada ne postoji makro-ekonomska stabilnost, a posebno kad je devizni kurs
nestabilan dolazi do izražavanje cijena u stranoj valuti, a štednja iz domicilne valute bježi u
devizna sredstva. Tada dolazi do pojave koja se zove dolarizacija, odnosno evroizacija.
7
2.3. Vrste deviznog kursa
Osnovna podijela deviznih kurseva je na: fiksni devizni kurs, fluktuirajući devizni
kurs, višestruki devizni kurs, ravnotežni devizni kurs i derivatni devizni kurs. Ova podijela
je standardna po svim autorima.
2.3.1. Fiksni devizni kurs
Pod fiksnim deviznim kursom (
engl. fixed exchange rate
) podrazumijeva se kurs
koji određuju monetarne vlasti (centralna banka) određene zemlje. On treba da odražava
realnu vrijednost domaće valute na svjetskom tržištu. Smatra se da ovakav kurs ne treba da
se mijenja u periodu od 3 do 5 godina. U savremenoj tržišnoj privredi ne postoje fiksni
devizni kursevi. Kad neka država kurs domicilne valute veže za neku stranu valutu tada
one zapravo
zajedno plivaju
u odnosu na sve druge valute, odnosno domaća valuta pliva
uporedo sa valutom za koju je vezala svoju vrijednost.
Sve do Prvog svjetskog rata bio je dominantan model fiksnog zlatnog pariteta, što
znači da je devizni kurs proizilazio iz fiksnog odnosa nacionalne valute prema zlatu (zlatni
standard). Između dva svjetska rata postojeći model je transformisan je u model zlatnog-
deviznog standard, koji je funkcionisao sve do 1973. godine. U tom periodu “slobodno”
kretanje zlata bilo je u funkciji uravnoteženja platnog bilansa.
Fiksni kurs u savremenim tržišnim privredama u čistom obliku se ne primenjuje, on
ima određene pozitivne karakteristike koje su sadržane u sljedećem:
1. fiksni devizni kurs je čvrsta osnova za međunarodna plaćanja, a valutni rizici su
svedeni na minimum;
2. fiksni kurs u uslovima velikog broja konvertibilnih valuta dovodi do
internacionalizacije domaće valute;
3. osnova za postojanje fiksnog deviznog kursa je postojanje stabilne privrede i
monetarne ravnoteže, pa prema tome ukoliko se primjenjuje fiksni dvizni kurs, radi
se o stabilnoj privredi;
Finansijska tržišta i berze
,
Prof. dr. Nenad M. Vunjak, Prof. dr. Ljubomir D. Kovačević, Subotica 2009.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti