Odlomak

1. Disanje

Disanje je proces kojim se ćelije snabdevaju kiseonikom; razmena O2 i CO2 između tela i spoljašnje sredine, između telesnih tečnosti i ćelija
Cirkulatorni sistem vrši transport O2
Kiseonik je neophodan za stvaranje energije u ćelijama
Respiratorni i cirkulatorni sistem učestvuju u eliminisanju CO2 iz organizma
Fina usaglašenost respiratornog i cirkulatornog sistema sa nervnim sistemom
Disanje svesno/nesvesni proces
Udahnuta količina vazduha se prečišćava, zagreva i vlaži prolaskom kroz nosne šupljine; prolazi kroz farinks, traheju, bronhije, bronhiole, alveole; difuzijom iz alveola kiseonik prelazi u plućne kapilare
Ugljen dioksid izlazi obrnutim putem iz organizma
Krv koja kruži velikim (sistemska cirkulacija) i malim krvotokom (plućna cirkulacija) transportuje krv iz pluća do svih ćelija
Plućne vene → leva pretkomora srca → leva komora srca → aorta (veliki krvotok) → arterije → arteriole → kapilari → tkiva i ćelije → venski kapilari → venule → vene → gornja i donja šuplja vena → desna pretkomora srca → desna komora srca → plućna arterija (mali krvotok) → pluća (razmena gasova)
Krv – krvna plazma i krvne ćelije: eritrociti (transport gasova), leukociti (imuni odgovor), trombociti (hemostaza)
Srce funkcioniše kao pumpa
Uloga nervnog sistema u regulaciji aktivnosti respiratornog i cirkulatornog sistema

Disanjem se unosi O2 a izbacuje CO2 iz tela
Čovek udahne i izdahne oko 5-6 L vazduha u minutu; 16 udisaja u min
Spoljašnje, unutrašnje i ćelijsko disanje
Gornji disajni putevi: nosne šupljine, farinks (ždrelo)
Donji disajni putevi: larinks (grkljan), traheja (dušnik), bronhije, bronhiole, alveole
Građa pluća: dva plućna krila, desno od tri režnja, a levo od dva režnja
Osnovna morfološka i anatomska jedinica pluća je lobulus od alveola, kapilarnih sudova, vezivnog tkiva, nerava
Pluća su zaštićena rebrima, kičmom, pleurom (dvoslojna membrana – plućna maramica)
Pokreti pluća zavise od spoljašnjih i unutrašnjih međurebarnih mišića i dijafragme – kontrakcijom ovih mišića smanjuje se pritisak u grudnoj šupljini → udisaj; relaksacija mišića izaziva povećanje pritiska → izdisaj
Alveolarni pritisak je negativan prilikom inspirijuma, a pozitivan tokom ekspirijuma – u odnosu na barometarski pritisak
Razmena gasova između alveola i krvi ostvaruje se difuzijom, a zasniva se na različitim parcijalnim pritiscima u alveolama i eritrocitima (∆pO2 8 kPa, ∆pCO2 0.8 kPa);
Surfaktant (proteini i fosfolipidi) pokriva unutrašnju površinu alveola;

2. Pluca

Inervacija pluća: produžena moždina (inspiracijski i ekspiracijski centar), pons (pneumotaksički i apneustički centar), nervus vagus, n.glosofaringeus
Respiratorni senzori:
Hemosenzori – centralni u produženoj moždini (↑pCO2 i H+ u CSL), periferni u karotidnoj i arterijskoj cirkulaciji (↓pO2 u krvi)
Mehanoreceptori u zidu grudnog koša
Plućni senzori u traheji i bronhijama
Mišićna vretena u respiratornim mišićima

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari