Disciplina u osnovonoj školi

Sta je razredna disciplina
Pitanje skolske discipline nije isklјucivo deo profesionalnog polјa pedagoga i drugih ucesnika u skolskom zivotu i radu, vec zaokuplјa roditelјe, psihijatre, defektologe i druge strucnjake kojima je ova problematika bliska.
U teorijskim razmatranjima mogu se razlikovati dva suprotstavlјena shvatanja pojma „disciplina“ –  tradicionalisticko i progresivisticko. Prema tradicionalistickom shvatanju, deca su po prirodi divlјa i nekontrolisana, potrebna im je spolјasnja kontrola dok ne ovladaju samokontrolom, treba ih uciti, koristeci kaznu i moc, da postuju autoritet i da se povinuju njegovim zahtevima. Predstavnici progresivisticke struje smatraju da su deca po prirodi dobra, ne treba ih usmeravati, vec im omoguciti da se slobodno i prirodno razvijaju, a ona ce tokom odrastanja spontano razvijati samokontrolu i samodisciplinu. Suprotstavlјeni modeli razredne discipline polaze od razlicitih pretpostavki o prirodi lјudskog bica, sto implicira i razlicita shvatanja ovog pojma. Navedena podela odgovara distinkciji koja se javlјa između teorija o disciplini koju navode Karvnin i Mendler. S jedne strane,  govori se o potpunoj spolјasnjoj kontroli kako bi se ponasanje pojedinca podredilo potrebama grupe ili autoriteta, dok, s druge strane, u prvi plan se istice unutrasnja kontrola i potrebe pojedinca nad potrebama grupe ili autoriteta. Bez obzira na razlike u pristupima, savremeni autori se slazu oko toga da je disciplina sastavni i nerazdvojni deo skolskog zivota i da je nuzan uslov za uspesnu nastavu i ucenje.

Tradicionalna disciplina

Tradicionalna disciplina, koja je karakteristicna za „staru skolu“, zasnivala se na slijepoj poslusnosti, strahu i autoritetu nastavnika. Ona je odgovarala i bila neophodna pretpostavka predavacko-ispitivackoj nastavi, u kojoj je ucenik pasivno slusao i zapamcivao  izlaganje, profesora uz eventualno demonstriranje  izlaganja na skolskoj  tabli… U tradicionalnom znacenju disciplina u skoli se odnosila na kontrolu ponasanja koja je spolja uvođena. Tako su unutrasnji ucinci discipline bili nametanje i poslusnost.

Demokratsko upravljanje skolama

Prvi prigovor ukljucivanju ucesnika, kao sto su ucenici, u odlucivanje obicno se tice discipline. Ako ucenici ne mogu slijediti stroga i jednostavna pravila s jasnim sankcijama, tj. ako takva pravila krse, kako mozemo ocekivati da ce sami donositi zrele i odgovorne odluke? Međutim, iskustvo i istrazivanja pokazuju da ucenici kojima se pokloni povjerenje postaju mnogo odgovorniji. Pravila su nuzna, ali vladanje koje se temelji na povjerenju daleko je odrzivije od vladanja koje se temelji na prijetnjama. To jos bolje funkcionise ako nema nadzora.
Ucenje je individualna stvar. Ucitelj moze imati određenu ideju o tome kako treba uciti, ali nacin ucenja razlikuje se od osobe do osobe. U demokratskom okruzenju, ucenicima se daje vise slobode u izboru nacina ucenja te barem u određenoj mjeri i u tome sto ce uciti. Problemi loseg uspjeha i manjka motivacije cesto se smanjuju ako se uceniku omoguci veca sloboda u odabiru sto i kako ce uciti i, ako je to moguce, u nacinu ocjenjivanja.
Djeca ne cine kako im kazemo da bi trebali ciniti; ona cine isto sto i mi cinimo. Beskorisno je govoriti o demokraciji u nasim skolama ako ju i sami ne prakticiramo.

Pozitivan pristup

Nije uvijek lako izabrati pravi pristup u vaspitavanju djeteta. Kada se suocite sa “problemom sa disciplinom”, veoma je vazno da pokusate da sagledate stvari iz djecjeg ugla. Pokusajte da cujete djetetovo misljenje o sopstvenom ponasanju, da ga razumijete, da zajedno pronađete prihvatljivo resenje. Mozete pokusati sledece: ne obracajte paznju, odnosno potpuno ignorisite sve sto dijete uradi kako ne treba, a uvek primetite i pohvalite ono sto radi dobro. Budite veoma određeni kada ga hvalite jer dijete mora tacno da zna sta vam se u njegovom ponasanju dopalo.
Uvijek imajte na umu sledece:
Odnosite se prema djetetu s postovanjem koje zelite i za sebe. Kada zelite da disciplinujete dete, upitajte se da li mu pokazujete takvu paznju i uvazavanje koje zelite da vam ono uzvrati. Ukoliko to nije slucaj, izaberite neki drugi pristup.
Pomozite djetetu da svoju energiju usmjeri u pozitivnom smjeru. Omogucite mu dovoljno kretanje i aktivnosti. Dijete treba da trci, skace, pjeva, da plese jer je njegova energija neiscrpna i treba je usmeriti u pozitivnom pravcu. U suprotnom, moglo bi da se desi da ona pređe u nepozeljne oblike ponasanja.
Utvrđivanje porodicnih pravila jeste jedan od najboljih nacina postavljanja granica detetu. Kada ih kreirate, usmerite se na jednostavne pozitivne poruke koje uce dete određenim vrednostima. Pravila treba da budu jednostavna, kratka i da ih nema previse. Na primer: koristimo reci, a ne ruke, kada resavamo neki problem, kucu odrzavamo urednom tako sto svako pospremi za sobom isl.