Odlomak

UVOD
Eko dizajn (zeleni dizajn, održivi dizajn, dizajn zaštite životne sredine, ekološki dizajn) polazi od pretpostavke da efekti koje proizvod ima na životnu sredinu treba da se uzmu u obzir i da oni treba da se umanje u svim fazama životnog ciklusa proizvoda. Ove faze uključuju vađenje sirovina, proces proizvodnje, promociju i distribuciju proizvoda, samo korišćenje i na kraju odlaganje.
Kada se u vreme intenzivnog industrijskog razvoja odlučivalo o primeni određene proizvodne tehnologije u potpunosti su preovladali ekonomski i tehnološki kriterijumi. Pri tome su ekološki kriterijumi smatrani za ekonomsko opterećenje dok u postindustrijskoj eri ovi kriterijumi zajedno sa energetskim postaju dominantni.
Masovna proizvodnja zasnovana na tradicionalnim principima dovela je do tendencije porasta količine otpadnog materijala. Usled otkrića uznemiravajućih dokaza o ogromnim posledicama ovakvog stanja na čitav živi svet i njihov opstanak usledilo je preispitivanje i izmena postojeće tehnologije i procesa. Glavni fokus tada se usmerava na kreiranje radikalno novog koncepta stvaranja proizvoda sa drugačijim vrednostima.
Realizacija takozvanog ekološki podobnog proizvoda, odnosno onog proizvoda koji je saglasan sa zaštitom životne sredine, jedan je od prvih koraka ka ostvarivanju koncepta održivog razvoja. Eko dizajn proizvodi su fleksibilni, pouzdani, dugovečni, prilagodljivi, dogradivi i pogodni za višekratnu upotrebu. Ekološka podobnost proizvoda ima veliko značenje u kontekstu proizvodnje potrošnih resursa. Fokus proizvodnje je ka stvaranju bezotpadnih metodologija koje optimizuju proizvodnju i maksimiziraju ekološke performanse.
Zagađenje životne sredine u velikoj meri potiče od proizvodnih preduzeća. Da bi se sprečila ili barem ograničila ova neželjna dejstva veliki broj industrijskih zemalja sproveo je nacionalnu politiku o zaštiti životne sredine. Jedan od osnovnih ciljeva ovih politika, pored razvoja standarda za zaštitu životne sredine, jeste razvoj samih proizvoda. Zadatak eko dizajna jeste smanjenje negativnih uticaja životnu sredinu, ali bez ugrožavanja kvaliteta samog proizvoda.
Usvajanjem alata eko dizajna podrazumeva se detaljno analiziranje svih uticaja tokom životnog ciklusa proizvoda. Ukoliko bi se preduzeća posvetila ovim principima povećala bi se vrednost proizvoda na više načina: veća pouzdanost proizvoda, dugovečnost, stvaranje manje otpada, povećanja svojstva ponovnog recikliranja, poboljšanja zaštite zdravlja i drugo.
1. POJAM I KARAKTERISTIKE EKO DIZAJNA

Eko dizajn (dizajn životne sredine, održivi, zeleni, ekološki) je nastao kao vodeća paradigma u stvaranju nove vrste dizajna, onog koji ide u susret potrebama sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
Eko dizajn je alat za dizajn proizvoda u cilju smanjenja negativnih uticaja na životnu sredinu tokom celog životnog ciklusa proizvoda, uz održavanje, ili povećanje njegove funkcionalnosti odnosno vrednosti.
Jasno je da su dosadašnji obrasci potrošnje neodrživi, a eko dizajn se javio kao odgovor na novonastale potrebe. Ovaj „zeleni pristup” evoluirao je usled nekoliko ključnih razloga. Prvenstveno, zbog potrebe za boljom energetskom efikasnošću koja dobija na značaju sedamdesetih godina prošlog veka tokom naftne krize; u isto vreme javljaju se reciklažni napori mahom u građevinskoj industriji u SAD; a osamdesetih godina definisan je koncept „sindroma bolesne zgrade”, koji se odnosi na zdravlje i produktivnost radnika. Takođe, krajem prošlog veka javila se zabrinutost za emisije toksičnih jedinjenja, kao i potreba da se očuva voda i smanji količina otpada. Suština eko dizajna leži u specifičnom odnosu socijalne, ekonomske i ekološke održivosti.
Eko dizajn je, prema rečima Dejvida Ora, skup analitičkih sposobnosti, ekološke mudrosti i praktičnih znanja koji imaju za cilj dizajniranje proizvoda/usluga koji se uklapaju u svet mikroorganizama, biljaka, životinja i ljudi. Drugim rečima, održivi dizajn je pažljivo usklađivanje ljudskih aktivnosti sa svetom prirode, i pažljivo proučavanje međusobnih veza.
Namera eko dizajna je otklanjanje negativnih uticaja na životnu sredinu kroz vešt i čulan dizajn. Ukoliko se držimo principa eko dizajna to bi značilo da ne koristimo neobnovljive izvore energije, minimalno utičemo na životnu sredinu i stvaramo jače i brojnije veze ljudi sa njihovim prirodnim okruženjem. Pored toga što treba da eliminiše negativne uticaje, eko dizajn mora da kreira projekte koji predstavljaju značajne inovacije za menjanje čovekove svesti i ponašanja, i da unaprede prosperitet kroz inovaciju proizvoda uz smanjeno „trošenje životnog okruženja“.
Eko dizajn polazi od pretpostavke da efekti koje proizvod ima na životnu sredinu treba da se uzmu u obzir i da oni treba da se smanje u svim fazama životnog ciklusa proizvoda (LC). Ove faze uključuju vađenje sirovina, proces proizvodnje, promociju i distribuciji proizvoda, samo korišćenje i na kraju odlaganje. Eko dizajn može da se primeni u svim sektorima poslovanja, kao što su građevina, transport, prehrana, turizam i sl. On ima za cilj ograničenje potrošnje energije i neobnovljivih sirovina, koji uzima u obzir niz uticaja na životnu sredinu koje treba izbegavati kao što su klimatsko zagrevanje, negativan uticaj na biodiverzitet, uništavanja ozonskog

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari