Državni organi hijerarhija i nadležnost
Sadržaj
1. UVOD..................................................................................................................................... 2
2. DRŽAVNI ORGAN...............................................................................................................3
2.2. Podjela rada u državi. Četiri državne djelatnosti
............................................................3
2.3. Ustavno – zakonodavna djelatnost
...................................................................................4
2.4. Izvršno-politička djelatnost
.............................................................................................. 4
3.1. Načela državne organizacije
............................................................................................8
3.1.2.Načelo centro - periferne povezanosti
......................................................................10
.................................................................................................10
1
1. UVOD
Da bi država, kao organizacija vlasti, mogla egzistirati i obavljati svoje funkcije, ona mora
imati državne organe. U svakodnevnom životu, građani države ne mogu obavljati nijednu
djelatnost bez državnih organa i od funkcionisanja i sprovođenja poslova u državnim
organima, zavisi cjelokupno funkcionisanje države.
Za poznavanje funkcionisanja državnih organa je nužno i neophodnu poznavati njihovu
strukturu, organizaciju, hijerarhiju i nadležnosti. Naročito je značajno poznavanje hijerarhije i
nadležnosti državnih organa, jer poznavajući hijerarhiju i nadležnosti državnih organa sva
pravna i fizička lica mogu ispravno funkcionisati, poslovati i obračati se državnim organima,a
uredno riješena hijerarhija i nadležnosti su nužan uslov za efikasno funkcionisanje državnih
organa, a samim tim i države.
Zbog svih ovih razloga, u ovom seminarskom radu su ubuhvaćene dvije važne cjeline koje se
tiču državnih organa i njihovog funkcionisanja:
1.
Hijerarhija državnih organa
2.
Nadležnosti državnih organa
U obje ove cjeline će biti obrađeni osnovni pojmovi i podjele.

3
zakonodavna
2
Izvršno-politička
Šef države
Političke osobe
Vlada
3
Pravosudna
Drž. odvjetništvo
Stručne osobe
Sudovi
4
Upravna
Upravni organi
Stručne osobe
2.3. Ustavno – zakonodavna djelatnost
Ustavno zakonodavna djelatnost je najviša i svim ostalim državnim djelatnostima nadređena.
Ona je stoga suverena djelatnost, a državni organi koji je obavljaju jesu suvereni organi.
Ustavno zakonodavna djelatnost sastoji se od donošenja najviših političkih i pravnih odluka,
redovito u obliku ustavnih i zakonskih normi, s kojima se postavljaju temelji političkog i
pravnog uređenja jednog društva. Pored ovih pripadaju im i drugi važni poslovi: postavljanje
najviših državnih osoba, proglašavanje izvanrednog stanja i ratnog stanja, nadzor nad
ustavnosti i zakonitosti rada svih državnih osoba, odlučivanje o pitanjima unutarnje i vanjske
politike.
Ustavno zakonodavnu djelatnost obavljali su kroz povijest razni organi odnosno službene
osobe, Monarsi, narodne ili plemićko-građanske skupštine, a u moderno doba parlamenti.
U nekim državama posebna skupština obavlja ustavotvornu djelatnost, dok druga skupština
obavlja samo zakonodavnu djelatnost.
Parlament ili skupština mogu biti jednodomna ili dvodomna tijela. Npr. prvi se sastoji od
predstavnika svih građana, a drugi od predstavnika pojedinih teritorijalnih jedinica.
4
2.4. Izvršno-politička djelatnost
Izvršno-politička djelatnost druga je po moći državna djelatnost, podređena zakonodavnoj, a
nadređena upravnoj i djelomično sudskoj. Sastoji se od dva organa: šefa države (predsjednika)
i Vlade. Prvi je obično individualni (izuzetak Švicarska, BiH, bivša Jugoslavija) drugi je
nužno kolektivni organ, sastavljen od određenog broja članova ( Ministara) i šefa Vlade
(premijera). Oba organa su politička jer u njima djeluju političke a ne stručne osobe.
Šef države i Vlada su izvršni organi u odnosu na parlament, tj. dužni su se starati o
provođenju ustavnih i zakonskih norni. Ujedno su i političko- odlučujući u odnosu na upravne
organe, to znači da oni donose političke odluke i više pravne norme kojima se vodi
srednjoročna i svakodnevna unutrašnja i vanjska politika države.
U prošlosti je monarh bio ujedno i zakonodavac, šef države, šef Vlade i vrhovni sudac. U
modernim demokratskim državama šef države (bilo kao monarh ili predsjednik republike)
nema više zakonodavnih ovlasti, ali ima neke druge važne nadležnosti:
-
Predstavljanje države pred drugim državama, te postavljanje i primanje diplomatskih
predstavnika
-
Vrhovno zapovijedanje oružanim snagama i dodjeljivanje vojnih činova
-
Predlaganje šefa Vlade, a ponegdje i sudaca (SAD)
-
Pomilovanje osuđenih osoba.
U nekim državama gdje postoji predsjednički sistem (SAD) nema razlikovanja šefa države i
šefa Vlade, jer prvi pored svojih nadležnosti, sam postavlja članove Vlade i vodi rad Vlade.
U ostalim državama, osobito u Europi, šef države i Vlada različiti su državni organi. To je
parlamentarni sistem.
Vlada ili ministarsko vijeće jest skup ministara kojem predsjedava predsjednik Vlade.
Njen glavni zadatak jest vođenje, usklađivanje, nadziranje i sankcionisanje upravne
djelatnosti, koja joj je podređena. Pored toga, veoma je važno i pravo Vlade da predlaže i
izrađuje nacrte zakona i drugih akata iz nadležnosti zakonodavca.
2.5. Pravosudna djelatnost
Pravosudna djelatnost, kao državna djelatnost, obuhvaća dvije vrste organa: državno
odvjetništvo i sudstvo.
Državnom odvjetništvu je zadatak da u ime države goni subjekte koji su povrijedili državne
pravne norme. Sudstvu je ipak zadatak rješavanje imovinskih, privrednih, krivičnih, upravnih
i obiteljskih sporova između pravnih subjekata i određivanje kazne protiv prekršitelja pravnih
normi.
Pravosudna djelatnost je izvršna prema ustavno zakonodavnoj i izvršno političkoj.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti