Odlomak

Uvod

 

Hormoni regulišu mnoge telesne funkcije, uključujući rast, seksualni nagon, glad, žeđ, varenje, metabolizam, sagorevanje i skladištenje masti, nivo šećera u krvi i holesterola, reprodukciju. Kod dece, smanjeno lučenje hormona hipofize dovodi do zastoja u rastu i seksualnom razvoju, dok kod odraslih može da se manifestuje u slabljenju funkcije štitne i nadbubrežne žlezde. Insulin je jedan od osnovnih hormona koji, u delovanju sa ostalim hormonima kontroliše metaboličke i mnoge fiziološke procese u organizmu. Ako ga nema dovoljno dobija se šećerna bolest. Kortizol pomaže ljudima oko uspostavljanja emocionalne ravnoteže i poznat je kao hormon stresa. Nedostatak ovog hormona dovodi do Adisone bolesti koju karakterišu smanjen krvni pritisak, slabost mišića, depresija, anoreksija, hipoglikemija i opšta nemogućnost pružanja otpora fizičkom stresu.

Nadoknada hormona u uslovima nedostatka najfiziološkiji je način lečenja. Hormoni koji nedostaju sintetisani su genetskim inženjeringom i potpuno odgovaraju humanim hormonima.

Lečenje endokrinih bolesti nastalih nedostatkom hormona usled različitih bolesti vrši se primenom injekcione supstitucione terapije (nadoknada hormona). Injekciono se nadoknađuju insulin u dijabetesu, hormon rasta u nedostatku hormona rasta i hidrokortizon u insuficijenciji nadbubrega.

Injekciona supstituciona terapija se može primati u zdravstvenim ustanovama ili je može davati treće lice (osobe iz porodice) ili je pak mogu pacijenti sami primenjivati. Da bi osoba nemedicinske profesije mogla primenjivati ovu vrstu terapije potrebna je edukacija od strane medicinskog osoblja. Uloga sestre u edukaciji i aplikaciji ovih hormona je nezamenljiva.

Pri edukaciju treba dati akcenat na:

  1. 1.      pripremu osobe koja primenjuje terapiju,
  2. 2.      pripremu materijala,
  3. 3.      pripremu leka
  4. 4.      pripremu brizgalice,
  5. 5.      pripremu pacijenta – osobe koja prima terapiju,
  6. 6.      način određivanja doze,
  7. 7.      način aplikacije – davanja injekcija,
  8. 8.      odlaganje medicinskog otpada i
  9. 9.      način čuvanja uloška i brizganica za supstitucionu hormonsku terapiju.


1. Hormoni i supstitucija hormona

 

Reč hormon potiče od grčke reči όρμή i znači „nadražiti“ ili pokrenuti, probuditi.

Hormoni su aktivne supstancije koje luče endokrine žlezde direktno u krv. Putem krvi hormoni se raznose u različite delove tela, stimulišući rad pojedinih organa. Hormoni imaju važnu ulogu u formiranju čovekovog morfološkog izgleda, u procesima metabolizma, krvotoku, nervnom sistemu, u seksualnom  životu. Njihovo delovanje je vrlo specifično, a nedostatak dovodi do značajnih promena u organizmu.

Da organizam dobro funkcioniše potrebna je dobra međusobna usklađenost tkiva i organa, preko „poruka“ od jednog do drugog organa, što se ostvaruje sa posebnim signalima nervnog i endokrinog sistema, to su neurohormoni i klasični hormoni. Hormoni se izlučuju iz pet glavnih žlezda sa unutrašnjim lučenjem – endokrina žlezda: tireoideje, paratireoidnih žlezda, nadbubrežnih žlezda, gonada – (testisa i jajnika) i hipofize, koja kontroliše, podstiče ili koči rad većine endorinih žlezda.U endokrini sistem spadaju Langerhansova ostrvca u pankreasu (luče insulin), neke ćelije jetre, krvnih sudova i nerava, izvesni delovi CNS-a kao i žuto telo ovarijuma i placente (posteljica) trudne žene. Najzad timus i epifiza imaju izvesnu ulogu u endokrinom sistemu.

 

1.1. Insulin i injekciona supstitucija insulina

 

1.1.1. Insulin

 

Insulin je jedan od „centralnih“ hormona koji u delovanju sa ostalim hormonima kontroliše metaboličke i mnoge fiziološke procese u organizmu. Ako ga nema dovoljno dobija se šećerna bolest, ako ga ima previše javlja se hiperinsulinemija (povećan nivo insulina).

Iako ga većinom prepoznaju kao glavnog krivca za nastanak dijabetesa, insulin se smatra najodgovornijim i za pojavu gojaznosti, raznih oblika kancera, Alchajmerove bolesti, osteoporoze, policističnih jajnika, poremećaja imuniteta.

Insulin se naziva master ili glavni hormon, jer deluje generalno na sve ćelije organizma i većinu endokrinih i metaboličkih procesa. To je recimo glavni hormon koji deluje na mozak i reguliše moždane funkcije, zato što mozak ne koristi masti i proteine za metabolizam već isključivo šećere.[1]

Pankreas (gušterača) je žlezda u kojoj postoje posebne grupe ćelija koje stvaraju i u krv izlučuju hormon insulin. Kod većine dece radi se o propadanju ćelija pankreasa koje stvaraju insulin, pa zato nema dovoljno ovog važnog hormona u organizmu. Ovo je diabetes mellitus tip I (prvi tip bolesti) koji traži obaveznu nadoknadu (supstituciju) insulina jer vrlo brzo dolazi do skoro potpunog nedostatka ovog hormona.

 

1.1.2. Injekciona supstitucija insulina

 

Kada se govori o dijabetesu tip I, jedini pravi lek je insulin. Zato se ovaj tip šećerne bolesti i naziva insulin zavisni dijabetes (IDDM – insulin dependent diabetes mellitus). Kod dece i omladine se zbog kontinualne, doživotne insulinoterapije korise isključivo tzv. humani insulini, dobijeni genetskim inženjeringom. Oni su po svom aminokiselinskom sastavu identični ljudskom insulinu, maksimalno su prečišćeni, bez tragova stranih proteina tako da su nus pojave retke.

Postoji više tipova insulinskih preparata koji se razlikuju prema početku, vrhuncu i ukupnom trajanju delovanja (Tabela 1.).



[1] prof. dr Mirsada Stanić „Insulin i starenje – Master hormon glavni krivac“ – članak, Planeta, br.29, jun-jul 2008.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari