Ekonomska politika Evropske unije
1
Pravni fakultet - Priština
u Kos. Mitrovici
Predmet: Ekonomska politika
Tema:
Ekonomska politika Evropske Unije
-seminarski rad-
Mentor: Autor:
april,2014. u Kos. Mitrovici
2
Sadržaj
Uvod …………………………………………………………………………………............................................
1. Atributi ekonomske politike .........................................................................................
2.Ograničenja ekonomske politike ..................................................................................
3. Efikasnost ekonomske politike .....................................................................................
4. Ključni ekonomsko-socijalni ciljevi razvoja tržišnih privreda .....................................
5. Različitost ekonomsko-političkih tradicija zemalja članica EU .....................
6. Koncipiranje ekonomske politike u Evropskoj uniji .....................................
7. Zajedničke ekonomske politike ...................................................................
8. Zaključak...................................................................................................
9.Literatura.................................................................................................
2
3
4
5
7
9
12
14
19
20

4
1. Atributi ekonomske politike
U najopštijem smislu, reč politika odnosi se na principe kojim se rukovodi neka akcija
usmerena na realizaciju precizno definisanih ciljeva. Definisanje tih principa podrazumeva
određivanje nosilaca akcije, kao i ciljeva, mera, sredstava pomoću kojih se postavljeni zadaci
ostvaruju.
Rečju, ekonomskom politikom država kontroliše ekonomske aktivnosti. Osnovni
atributi ekonomske politike su: 1) nosioci, 2) ciljevi, 3) instrumenti i 4) mere.
1) Nosioci
ekonomske politike su subjekti koji donose mere i realizuju zacrtane
ekonomske ciljeve. U najširem smislu, to su državni i paradržavni organi, a ređe političke
partije i ostale političke i interesne grupe koje imaju uticaja na proces donošenja najrazli-
čitijih ekonomskih odluka. Neke od ovih institucija mogu donositi ekonomske odluke koje su
obavezne samo za svoje članove.
2) Ciljevi
ekonomske politike su poželjna stanja ekonomskog sistema, kao što su puna
zaposlenost, stabilne cene, preraspodela dohotka. Mogu biti: nezavisni, komplementarni,
konfliktni, kratkoročni, dugoročni.
Nezavisni
su oni kod kojih ostvarenje jednog ne dovodi u
pitanje realizaciju drugog cilja. Kod
komplementarnih
ostvarenje jednog doprinosi delimi-
čnoj ili potpunoj realizaciji drugog cilja. Ilustracije radi, izraženija stopa privrednog rasta
uslovljava manju nezaposlenost,
Konfliktni
su oni ciljevi kod kojih ostvarenje jednog cilja
otežava ili onemogućava ostvarenje drugog cilja. Primera radi, povećanje izvoza uz isti obim
proizvodnje uslovljava lošiju snabdevenost domaćeg tržišta.
Kratkoročni ili operativni
ciljevi
su neizostavna komponenta tekuće ekonomske politike. U grupu kratkoročnih ciljeva
ekonomske politike moguće je navesti stabilnost cena, poboljšanje platnog bilansa zemlje i
tome slično. Najvažniji
dugoročni
ciljevi ekonomske politike se odnose na privredni rast,
povećanje ekonomske efikasnosti, smanjenje neravnomernosti u raspodeli dohotka,
poveća-nje međunarodne konkurentnosti i tako dalje.
3) Insirumenti
su sredstva pomoću kojih nosioci ekonomske politike ostvaruju posta-
vljene ciljeve. Putem instrumenata, država deluje na ponašanje pojedinih aktera privređi-
vanja. Instrumenti moraju biti od strane države dobro osmišljeni, a njihova upotreba
podrazumeva izuzetnu koordinisanost akcija. Korišćenjem različitih instrumenata država
deluje posrednim putem na promenu ponašanja pojedinih ekonomskih subjekata.
Instrumenti ekonomske politike su varijable koje kontroliše država i pomoću kojih ona
deluje na ekonomski mehanizam u cilju ostvarenja ključnih ekonomskih ciljeva. Treba
napomenuti da dejstvo instrumenata ekonomske politike nije jednoznačno. Uticajem u
pravcu ostvarenja nekog precizno definisanog zadatka može se istovremeno otežati
ispunjenje drugog cilja. To u krajnjoj instanci upućuje na zaključak da je proces kreiranja i
realizacije ekonomske politike izuzetno složen postupak koji je neminovno praćen rizikom
pogrešnih procena i povlačenja nesvrsishodnih poteza.
Boulding, K.
(1958)
Priciples of Economic Policy
, Englewood Cliffs, str. 1.
5
Osnovni problem u adekvatnom izboru i kvantitativnom dimenzioniranju pojedinih
instrumenata proizilazi iz mnogostruke međuzavisnosti ciljeva i instrumenata ekonomske
politike. Gotovo da i nema instrumenta ekonomske politike kojim se deluje samo na jedan
cilj, ali su retki i ciljevi koji su pod dejstvom samo jednog instrumenta. Stvar dodatno
komplikuje činjenica da su i ciljevi i instrumenti međusobno veoma zavisni. U prinicipu, što
je veći broj instrumenata ekonomske politike, put do koncipiranja konzistentne ekonomske
politike je lakši. Ukratko, multiinstrumentalnost je jedna od bitnih karakteristika ekonomske
politike.
U literaturi postoji veliki broj različitih načina razvrstavanja instrumenata ekonomske
politike. Po jednom broju autora sve instrumente ekonomske politike moguće je podeliti u
sledećih pet grupa: 1) instrumente javnih finansija, 2) instrumente novca i kredita, 3) instru-
mente deviznog kursa, 4) instrumente direktne kontrole i 5) instrumente promene
institucio-nalnih aranžmana.
Interesantan je pristup grupe britanskih ekonomista koji sve
instrumente ekonomske politike dele na: 1) instrumente fiskalne politike, 2) instrumente
monetarne politike, 3) instrumente kontrole cena i dohodaka, 4) instrumente deviznog
kursa i 5) instru-mente politike zapošljavanja u javnom sektoru.
drugačiji načini razvrstavanja najvažnijih instrumenata ekonomske politike, ali se na
njihovoj elaboraciji nećemo detaljnije zadržavati.
4) Mere
ekonomske politike su postupci usmereni u pravcu promene ili ukidanja
postojećih instrumenata ili, pak, uvođenja novih instrumenata ekonomske politike. Merama
ekonomske politike država deluje na aktivnosti privrednih učesnika u željenom smeru.
Pomoću njih se realizuju kratkoročni i dugoročni ekonomski ciljevi. Na temelju najnovijih
spoznaja ekonomske teorije, savremena država nastoji da paletom najraznovrsnijih mera
kreira najefikasniju ekonomsku politiku.
2. Ograničenja ekonomske politike
Prilikom istraživanja osnovnih atributa ekonomske politike u ekonomskoj literaturi se
često govori i o njenim objektivnim
ograničenjima.
Premda u vezi ovog pitanja ne postoji
jedinstvo mišljenja moguće je kao posebna izdvojiti sledeća četiri uzroka ograničenja
ekonomske politike: 1) međunarodni ugovori, 2) postojanje neekonomskih ciljeva, 3) ograni-
čenja koja dolaze od zakonodavne vlasti i 4) neizvesnosti u primeni pojedinih instrumenata i
mera ekonomske politike.
7
1) Osnovna ograničenja sa kojima se suočavaju polismejkeri u kreiranju i primeni
Jurković, P.
(1997)
Fiskalna politika u ekonomskoj teoriji i praksi,
Informator, Zagreb, str. 21.
Bornstein,
M. (1989)
Comparative Economic Sistems
. Irwin, Homewood. str. 1-3
6
Shaw. G. McCrostie, M. Greenaway, D.
(1997)
Macroeconomics
, Balackwell Business, str. 324-332.
7
Shaw. G. McCrostie. M. Greenaway
D
.
op. cit.
str. 332-333.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti