Odlomak

UVOD

Svaka organizacija, pa i preduzeće kao specifična organizacija je u interakciji sa okruženjem. Postoje eksterno i interno okruženje. Preduzeće se mora prilagđavati svom okruženju kako bi opstalo na tržištu i prosperiralo. Okruženje je šansa za svako preduzeće, ali  i pretnja ukoliko njegovi menadžeri ne shvate da je uloga preduzeća da bude agent promena, a ne da dominira okruženjem.
Osnovni kontekst menadžmenta je okruženje, a logika strategijskog menadžmenta je da se za eksterno okruženje vezuju šanse i pretnje, a za interno okruženje slabe i jake strane preduzeća. Suština strategije je , dakle, da se balansirano koriste karakteristike internog i eksternog okruženja kako bi se ostvarile namere vlasnika preduzeća.
Promene u internom okruženju se javljaju regularno i preduzeće je osposobljeno da na njih reaguje određenim menadžerskim odlukama. Konvencionalan pogled na promene u eksternom okruženju jested a su one retke i neuobičajene. I problem nastaje kada promene u eksternom okruženju postanu česte i uobičajene, što zahteva radikalne i efektivne promene.
Eksterno okruženje se deli na opšte i konkurentsko okruženje. U nastavku cemo podrobnije analizirati opšte karakteristike eksternog okruženja, a zatim i opšte i konkurentsko okruženje ponaosob.

EKSTERNO OKRUŽENJE – OPŠTE KARAKTERISTIKE

Eksterno okruženje se sastoji od elemenata van preduzeća koji su od uticaja na njegovo funkcionisanje. Preduzeće nije samodovoljno već je u interakciji sa okruženjem. Preduzeća uzimaju iz okruženja inpute (radnu snagu, sirovine, opremu I energiju), transformišu ih u proizvode ili usluge I zatim ih vraćaju kao outpute u eksterno okruženje.
Eksterno okruženje čine: druga preduzeća (koja proizvode supstitute ili komplementarne proizvode), država (sa mehanizmima i institucijama regulacije), meta-ekonomski fenomeni (nauka, politika, kultura), kao I drugi vidovi ljudkog stvaralaštva koji utiču na ponašanje preduzeća. Grana, kao skup preduzeća koja proizvode supstitut proizvode, je okruženje preduzeća. U okviru grane se ispoljava najveći broj aspekata relevantnih za analizu preduzeća I okruženja.
Karakteristična su tri modela odnosa preduzeća I eksternog okruženja:

1.    Okruženje kao izvor resursa i informacija
2.    Okruženje kao selekciona sredina
3.    Okruženje kao osnova zavisnosti

Prema prvom modelu – Okruženje kao izvor resursa i informacija, okruženje za preduzeće predstavlja stok resursa i izvor informacija. Shodno tome, svako preduzeće se susreće sa dva problema: zavisnošću povodom kritičnih resursa i neizvesnošću usled nedovoljne količine informacija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari