Odlomak

UVOD
Elektrohemija je grana hemije koja proučava procese i ravnoteže u rastvorima i rastopima elektrolita, kao i procese koji se dešavaju na granici između električnog provodnika i elektrolita pri kojima dolazi do prenosa elektrona između elektrode i elektrolita.

Ako hemijsku reakciju pokreće primena spoljašnjeg napona, kao u slučaju elektrolize, ili ako napon nastaje hemijskom reakcijom kao kod baterije, takva reakcija se naziva elektrohemijskom. Nasuprot tome, hemijska reakcija u kojoj se elektroni prenose između molekula se zove oksidacija / redukcija (redoks) reakcija. U principu, elektrohemija se bavi situacijama u kojima se reakcije oksidacije i redukcije razdvojene u prostoru ili vremenu, i povezane spoljnim električnim kolom.

 

 

 

 

Istorija elektrohemije
16. vek su obeležili događaji koji su predstavljali početke razumevanja električnih pojava. Engleski naučnik William Gilbert je tokom 17 godina tog veka proveo niz eksperimenata vezanih za magnetizam i u manjoj meri za elektricitet. Zbog njegog rada na magnetima, Gilbert je postao poznat kao “Otac magnetizma.” Otkrio je različite načine za pravljenje i povećavanje jačine magneta.
1663. godine nemački fizičar Otto von Guericke je napravio prvi električni generator, koji je proizvodio statički elektricitet izazivanjem trenja u mašini. Generator je bio napravljen od velike sumporne kugle, izlivene u staklenu loptu pričvršćenu na osovinu. Da bi došlo do trljanja između kugle i osovine, kugla se okretala pomoću ručke pri čemu je dolazilo do pojave iskri statičkog elektriciteta. Lopta se mogla ukloniti i koristiti u eksperimentima kao izvor elektriciteta.
Sredinom 18. veka francuski hemičar Charles François de Cisternay du Fay otkriva dva tipa statičkog elektriciteta, kao i pojavu da se slični naboji međusobno odbijaju, dok se različiti međusobno privlače. Du Fay je ovu pojavu objasnio postojanjem dva fluida: “vitriolnog” (od latinskog izraza za “staklo”), ili pozitivnog elektriciteta; i “smolastog” ili negativnog elektriciteta. Ovo je bila tzv. električna teorija dva fluida, koju je u istom veku oborio Benjamin Franklin sa svojom teorijom jednog fluida.
1800. godine engleski hemičari William Nicholson i Johann Wilhelm Ritter uspevaju elektrolizom razložiti vodu na vodonik i kiseonik. Ubrzo nakon toga Ritter otkriva proces galvanizacije. Takođe je primetio da količina istaloženog metala i količina razvijenog kiseonika tokom elektrolitičkog procesa zavise od udaljenosti između elektroda.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Hemija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Elektrohemija”

nikolad. 13 nikolad. 13 says:

Vantastican rad, puno mi je pomogao!!!!

Komentari