Odlomak

       UVOD

Rizik predstavlja manju ili veću neizvesnost u vezi sa očekivanim ishodom poslovne aktivnosti.  Razlikuju se dve vrste rizika, poslovni i finansijski. Poslovni rizik, kao prinos na ukupna poslovna sredstva, usko je povezan sa fiksnim troškovima poslovanja. Analogno finansijski rizik, kao prinos na sopstvena poslovna sredstva, povezan je sa fiksnim troškovima finansiranja.  Pri tome je bitno, da ni prvi ni drugi fiksni troškovi, ne reaguju na kratkoročne promene u obimu poslovne aktivnosti. Konačno, ukupni ili kombinovani rizik je proizvod zajedničkog delovanja poslovnog i finansijskog rizika. Zbog trajnog prisustva rizika u poslovanju, trebalo je utvrditi odgovarajući postupak za njegovo merenje. Jedan od tih postupaka je nazvan ‘leveridžom’.

U finansijama, LEVERIDŽ predstavlja termin koji se odnosi na sve tehnike kojima se umnožavaju dobici i gubici. Uobičajeni načini postizanja leveridža su:
–    pozajmljivanje novca,
–    kupovina osnovnih sredstava,
–    korišćenje derivata itd.
Prema drugoj definiciji, leveridž predstavlja upotrebu različitih finansijskih instrumenata ili pozajmljenog kapitala, da se pojača povraćaj investicije. Iznos zaduženih sredstava se koristi za finansiranje imovine firme. Firma sa znatno većim iznosom duga od kapitala se smatra visoko zaduženom, tj. ima visok leveridž. Leveridž se najčešće koristi u transakcijama nekretnina kroz upotrebu hipoteke za kupovinu kuće.
Finansijski leveridž je situacija kada se preduzeće finansira zaduživanjem, odnosno u Britaniji se koristi izraz gearing (zaduženost). Promena količine prodaje uzrokuje veću od proporcionalne promene poslovnog profita (dobiti) ili gubitka. Intenzitet dejstva finansijskog leveridža zavisi od toga koji su fiksni rashodi na ime kamate pokriveni iz poslovnog dobitka, tj. dobitka pre kamate i oporezivanja.
1.    FINANSIJSKI LEVERIDŽ

Finansijski leveridž podrazumeva upotrebu pozajmljenog novca da se poveća obim proizvodnje a time i obim prodaje i prihoda. Meri se kao odnos ukupnog duga prema ukupnim sredstvima. Veći iznos duga, predstavlja veći finansijski leveridž. S obzirom da kamata predstavlja fiksni trošak (otpisuje se na teret prihoda), kredit omogućava organizaciji da generiše više prihoda bez povećanja akcionarskog kapitala koji zahteva povećano isplaćivanje dividendi (koja se ne otpisuje na teret zarada). Međutim, dok visok leveridž može da bude koristan u periodima procvata, može izazvati velike probleme u novčanim tokovima u periodima recesije, jer možda neće biti dovoljno prihoda od prodaje da pokrije iznos otplate kamate.
Uticaj leveridža je u tome da stabilnost akcija negativno korelira sa dividendom – kada raste nestabilnost akcija pada njihova cena. Postoje dva ekonomska objašnjenja za efekat leveridža. Prvo objašnjenje se zasniva na odnosu između nestabilnosti i očekivanog povrata. Kada raste nestabilnost akcija, očekivani povrat na akcije ima tendenciju da raste, što dovodi do pada cena akcija. Drugo objašnjenje zasniva se na finansijskom leveridžu. Kada cena akcija pada raste finansijski leveridž, odnosno zaduživanje što dovodi do povećanja nesigurnosti u dividendu.
Stopa prinosa na sopstvena sredstva ne zavisi isključivo od rentabilnosti ukupnih poslovnih ulaganja, nego i od razlike između prosečne cene duga i stope prinosa na ukupna sredstva koja treba da bude pozitivna, ali isto tako može da bude i negativna. Pri tome, intenzitet finansijskog leveridža zavisi od stepena kojim su fiksni rashodi na ime kamate, pokriveni iz poslovnog dobitka. Efekat finansijskog leveridža, kao i poslovnog leveridža, može se izraziti u vidu odgovarajućeg koeficijenta ili faktora.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari