Fitnes kao multidimenzionalni vjezbovni oblik

1. UVOD
Usko definišući, pojam fitness opisuje karakteristike tijela koje omogućavaju sprovođenje fizičke aktivnosti. Ove karakteristike uključuju fleksibilnost zglobova, snagu i izdržljivost mišića, uključujući i srčani mišić te zdravu kompoziciju tijela. Šira definicija fitnessa je sposobnost obavljanja tjelesnih napora, a da pri tome ostane dovoljno rezerve energije za suprotstavljanje nekom iznenadnom, dodatnom tjelesnom izazovu. Ova definicija pokazuje odnos fitnessa prema svakodnevnom životu: uobičajeni zadaci kao što su nošenje teških torbi ili penjanje stepenicama na četvrti sprat mogu biti napor za neaktivnu, tjelesno zapuštenu osobu, ali osoba koja je fit s lakoćom ih obavlja. Postoji još jedna definicija – tjelesna sposobnost suprotstavljanja stresu – koja uzima u obzir stresove svih vrsta.
Fitnes je nagrada za osobu koja sprovodi tjelesno aktivan život. Suprotnost takvom načinu je “sjedeći način života”, što bukvalno znači predugo sjedenje tokom dana. Današnji način života ljudima omogućava sprovođenje neaktivnog života – upotreba lifta, pokretnih stepenica i automobila, tako da ljudi upotrebljavaju sve manje fizičkog napora. Na nesreću, ljudi su privučeni savjetima i reklamama kako “uštediti trud”, ali što više koriste te savjete postaju sve slabiji i manje sposobni, osjećaju se sve lošije. Na neaktivnost tijelo odgovara slabljenjem mišića i spretnosti, na isti način kako ih telesnu aktivnost jača.
Osoba koja sprovodi tjelesnu aktivnost prilagođava se na način da nakon svakog treninga postaje sposobnija sprovoditi tu istu aktivnost – postaje fleksibilnija, jača i izdržljivija. Šta više, osoba koja postiže tjelesni fitness podiže i sposobnost za polaganje ispita u školi i mogućost preuzimanja veće odgovornosti u društvu i na poslu. Aktivnost unapređuje fitness, fitness unapređuje otpornost prema stresu uopšteno, a otpornost prema stresu na mnogo načina doprinosi zdravlju.
Osoba koja želi da bude fit ne mora biti vrhunski sportista. Ipak, čovjek treba razviti dovoljno fleksibilnosti, mišićne snage i izdržljivosti da bi se suprotstavio svakodnevnim zahtjevima života, imajući još dosta rezerve, a uz to podići razumnu tjelesnu težinu i tjelesnu kondiciju. Fitnes ima svojih pet dimenzija na koje treba obratiti pažnju a to su: snaga, izdržljivost, brzina, fleksibilnost i koordinacija.

2. SNAGA
Snaga se smatra jednom od osnovnih osobina motoričke sposobnosti. Sama činjenica da se nijedan pokret ne može izvesti bez uključivanja određene količine snage opravdava gledište što se snaga smatra osnovnom osobinom motoričke sposobnosti. Osim toga, snaga igra značajnu ulogu gotovo u svim sportskim disciplinama, a i od značajnog je uticaja u razvijanju drugih psihofiziĉkih osobina na primer brzine, okretnosti i izdržljivosti. Svaki čovjek poseduje određenu veličinu snage, neko veću, neko manju. Za opštu djelatnost čovjeka, za svakodnevne pokrete potrebna je opšta snaga, dok je za pojedine profesije potrebna i specifična snaga. Takođe je i u sportu pored opšte neophodna i specifična snaga (brzinska, eksplozivna …).
U fizici snaga je definisana kao svaki uzrok koji je u stanju da izmijeni stanja mirovanja ili ravnomjernog kretanja tijela. U fiziologiji se smatra da snaga predstavlja maksimalno naprezanje koje jedan mišić može da razvije kada je iz stanja mirovanja pobuđeno maksimalnim podsticajem. Takođe se određuje i kao mogućnost savladavanja opterećenja putem kontrakcije mišića, odnosno kao mogućnost vršenja rada putem transformacije energije.
Fiziĉka snaga je nervnomišićna sposobnost razvijanja sile za savladavanje otpora u jednoj pojedinaĉnoj kontrakciji (teorijski) neograničenog trajanja. (Višnjić,D.,2004). Snaga je komponenta fizičke sposobnosti koja se ogleda u savladavanju otpora. (Ivanić, S.,1996). Zaciorski ,V.M.(1975) snagu određuje kao sposobnost čovjeka da savlada spoljašnji otpor ili da djeluje protiv otpora na račun mišićnog naprezanja. Snaga je sposobnost organizma, a naročito mišića da efikasnije odolijevaju većim otporima. Ona je zavisna od sposobnosti mišića da se kontrahuju i od veličine površine mišićnog presjeka (Reindell, Roskmann, Gerschler). Barov,H. (1975) snagu definiše kao sposobnost pojedinca da razvija silu mišića. Opavski pod silom podrazumeva: „Sposobnost da se mišićno naprezanje u sastavu motornih jedinica transformiše u kinetički ili potencijalni oblik mehaničke energije“ (Opavski, P.,1975,s.53).