Odlomak

1. UVOD

Poznavanje koncentracije radionuklida u prirodi znacajno je sa ekolosko-zdravstvenog aspekta zbog toga sto razvoj nuklearne energetike, kao i sve masovnija upotreba radioaktivnih izotopa u industriji i medicini, povecavaju opasnost od radioaktivnog zagadenja zivotne sredine. Donji prag stetnog dejstva jonizujuceg zracenja nije ustanovljen, te je neophodno da se registruju i najmanje promene aktivnosti radionuklida u prirodi. Preciznim merenjem, najcesce vrlo malih koncentracija radionuklida, omogucava se pracenje procesa njihovog transporta u realnim uslovima u zemljistu, povrsinskim i podzemnim vodama, atmosferi, prema zivim organizmima. Iz podataka dobijenih ovakvim merenjima, moguce je naciniti modele translokacije radionuklida pri odredenim fizicko-hemijskim uslovima kako bi se procenilo usvajanje i akumulacija radionuklida u pojedinim karikama lanca ishrane i konacno u ljudskom organizmu. Takode se moze izvrsiti proracun odgovarajuceg radijacionog rizika po zdravlje coveka. Znacajno je napomenuti da se ni proces dekontaminacije ne moze pratiti ukoliko ne postoji mogucnost merenja malih aktivnosti. Akcenat ce nadalje bit! stavljen na radioaktivne izotope uranijuma. Naime, osim prirodnih lezista uranijuma, savremenom tehnologijom stvoreni su novi lokaliteti njegovog koncentrisanja [SlivkaOO], [Kovacevic95], [Bikit93]: deponije pepela iz termoelektrana (jer uranijuma ima u uglju), urbane sredine (zbog prisustva uranijuma u gradevinskom materijalu), poljoprivredna zemljista (jer se uranijum javlja kao primesa u fosfatima koji su sirovina za vestacka dubriva). Takode, analiza povrsinskih slojeva zemljista u okolini fabrika za proizvodnju fosfora ili fosfornih dubriva pokazuje da su oni visestruko kontaminirani uranijumom u odnosu na dublje slqjeve, zbog talozenja aerosola iz dima koji ispusta fabrika . Uranijum je specifican po tome sto nakon njegove eksploatacije iz ruda, preostala jalovina moze, obzirom na prisustvo dugoziveceg uranijumovog potomka 226Ra (Tn= 1620 god.) predstavljati dugorocni ekoloski problem. Poznavanje sadrzaja uranijuma vazno je i zbog njegove emanacije – radona, koji kao gas, dospeva u pluca coveka, gde ovaj a-emiter moze izazvati kancerogene promene. Tokom NATO agresije na Jugoslaviju koriscena je municija sa osiromasenim uranijumom, pri cemu se izvesna kolicina ove radioaktivne i toksicne supstance zadrzala uglavnom u zemljistu. Posto usled atmosferskih uticaja vremenom dolazi do dislociranja kontaminanta sa mesta udarne kontaminacije uz istovremeno njegovo razblazenje, vazno je imati mogucnost merenja malih koncentracija osiromasenog uranijuma. Ovo predstavlja relativno slozen analiticki problem, narocito iz tog razloga sto svako zemljiste vec ima u svom sastavu odredenu koncentraciju prirodnog uranijuma. Tema ovog diplomskog rada bice merenje koncentracije aktivnosti 238U koji police iz osiromasenog uranijuma.. U poglavlju 2 bice reel o najznacajnijim svojstvima uranijuma i njegovom radiolosko-hemijskom uticaju na organizam coveka. Trece poglavlje opisuje nastajanje osiromasenog uranijuma, a cetvrto govori o kontaminaciji zemljista uranijumom. U poglavlju br. 5 navode se razlicite metode merenja sadrzaja uranijuma u zemljistu, dok se u sestom poglavlju govori o tome kako se vrse merenja na bazi gama spektrometrije u Laboratory i za nuklearnu fiziku IF u Novom Sadu i navode rezultati merenja osiromasenog uranijuma u uzorcima zemlje uz diskusiju dobijenih rezultata.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Fizika

Više u Skripte

Komentari