Gradsko zelenilo i njegov ekološki značaj u urbanim sredinama
Gradsko zelenilo i njegov
ekološki značaj u urbanim
sredinama
2
Sadržaj
:
UVOD......................................................................................................................................... 3
1.

4
1. Funkcije zelenila u gradu
O funkciji zelenila određuje svest ljudi, navike, saznanja struke. Važno je prvo definisati
namenu. Sve mora biti povezano u sistemsku celinu. Zbog globalizacije parkove više ne
možemo definisati prema kulturama. U njemu se svi moraju ugodno osećati mora biti
kozmopolitski.
Sanitarna uloga:
1. gradsko-sanitarna-higijenska fukcija – zaštita od buke, prašine, preteranog
osunčanja, prometno zelenilo koje sudjeluje u vođenju prometa i osiguranju
nasipa.
2. funkcija zelenila u oblikovanju grada (arhitektonsko-dekorativna)-estetska
funkcija u oblikovanju urbanog prostora
3. kultna funkcija gradskog zelenila uz groblja i crkve
4. uloga zelenih površina u zaštiti zemljišta – sprečavaju i smanjuju mogućnost
prenamjne prostora
5. funkcija raščlanjenja zelenih i slobodnih površina – razbijaju monotoniju
celokupnog prostora
6. funkcija zelenih površina u slobodnom vremenu – igra, boravak, odmor
7. memorijalno-tradicionalna funkcija zelenila – očuvanje biljaka, stabala ili
grmlja koja imaju neku vrijednost. U gradu postoje komunalna poduzeća koja
imaju ulogu održavanja zelenila i čistoće u gradu.
2. Tretman urbanih zelenih površina i njihova tipizacija
Kako u teoriji tako i u praksi se pojavljuju različiti pojmovi kao što su to npr: „kategorije“
zelenila, „vrste“ zelenila, „sistem“ zelenila, „objekti“ zelenila, „zelena matrica“ i slično, dok
je u novije vreme uveden pojam „zelena infrastruktura“
Zbog toga, postoji veliki broj podela zavisno od vrste prostornog plana, veličine naselja,
načina obračuna zelenih površina po stanovniku i slično. Međutim, sve ove podele koje
veoma različito tretiraju zelene površine u gradu i njegovoj neposrednoj okolini, mogu se
svesti na dve osnovne grupe :
1. Tipizacija zelenih površina prema prostornom rasporedu
i
2. Tipizacija zelenih površina prema načinu korištenja.
Prva tipizacija ima izrazito prostorni pristup i tretira zelene površine u gradu kao jedan od
5 osnovnih elemenata fizičke strukture grada. Prema Milinoviću u osnovne elemente
5
fizičke strukture grada spadaju: ulice, trgovi, građevinski blokovi, zelene površine i
makrourbane celine. Obzirom na funkcionalni i sociološki značaj zelenih površina u
gradovima, ova tipizacija je u praksi uglavnom napuštena.
Tipizacija zelenih površina prema načinu korištenja, uobičajena u Evropi, uglavnom
polazi ili se pridržava Luncove podele, a deli sve vrste gradskih i prigradskih zelenih
površina u 3 grupe:
I. grupa –
Zelene površine javnog korištenja
_ gradski parkovi svih vrsta (specijalizovani i višefunkcionalni),
_ skverovi (različitih tipova i namena),
_ ulično zelenilo (drvoredi, aleje, zelene trake i sl.),
_ prigradsko zelenilo (park-šume, parkovi prirode).
Zelene površine javnog korištenja – dostupne su svim stanovnicima grada, a svojim
karakterom ispunjavaju najvažnije socijalne funkcije.
II. grupa –
Zelene površine ograničenog korištenja
_ specijalizovani gradski parkovi (zabavni, botanički, zoološki i sl.),
_ zelene površine oko predškolskih objekata (obdaništa i sl.),
_ zelene površine oko školskih objekata,
_ zelene površine oko bolničkih objekata,
_ zelene površine oko industrijskih i privrednih objekata,
_ zelene površine oko kolektivnog i individualnog stanovanja.
Zelene površine ograničenog korištenja – imaju ograničen pristup, bilo zbog svog
karaktera ili posebne kategorije korisnika. U nekim slučajevima ulaz je ograničen cenom
ulaznice ili određenim vremenom kada je park otvoren, te se ne može stalno koristiti.
III. grupa –
Zelene površine specijalne namene
_ zaštitne zone oko industrije,
_ vetrozaštitni pojasevi,
_ zelene površine grobalja,
_ zelene površine zaštitnog karaktera i
_ zelene površine duž magistralnih i drugih saobra_ajnica.
Zelene površine specijalne namene – imaju posebnu namenu i zadatak, koji je
prevashodno funkcionalan.
Navedena podela izvršena je u zavisnosti od karaktera korištenja, veličine i broja
posetilaca, a sve tri čine sistem zelenih površina grada – zelenu infrastrukturu.
3. Značaj i funkcija urbanih zelenih površina
Činjenica je, da je razvoj industrije sa sobom doneo mnogo negativnih posledica za
životnu sredinu koje se ogledaju u raznim izvorima zagađenja atmosfere (štetni toksični
gasovi, prašina, radijacija i sl.), te u stvaranju nepovoljnih uslova za život. Zelene površine u
neposrednoj blizini mesta stanovanja su neophodne za razvoj čoveka i društva u celini. One
doprinose stvaranju ugodnog ambijenta za život, prečišćavaju vazduh, smanjuju koncentraciju
CO2, stvaraju povoljnu mikroklimu, umanjuju buku i sl.
Funkcija urbanih zelenih površina u gradu može biti: biološko-sanitarno-higijenska,
dekorativno-estetska, kulturno-obrazovna, rekreativna i ekonomska.
Biološko-sanitarno-higijenska funkcija
– ogleda se u poboljšanju gradske mikroklime i
prečišćavanju vazduha. Značaj zelenih površina, sa aspekta ove funkcije, ogleda se u
apsorpciji CO2 i oslobađanju kiseonika i filtraciji štetnih gasova, te prihvatanju i taloženju
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti