Ibn Khaldun – MUQADDIMA

Ibn Khaldun – MUQADDIMA

(Uvod)

1.Ideja izložena u knjizi
Ideje koje je autor u svojoj knjizi „Muqaddima“ pokušao prenijeti na nas jesu da istorija po Khaldunu je dragocjena nauka, koja ima veliko bogatstvo, i da kroz istoriju mi saznajemo o našim precima, načinu tadašnjeg života, kako je tada vladarstvo bilo, koje su civilizacije preovladavale, i kako je istorija uticala na budućnost, odnosno sadašnjost.
Autor skreće pažnju na loše protumačenje istorije, ili bolje reći loše preneseni stvarni događaji i istorijska dešavanja. Da bi istorija u originalnom i istinitom obliku bila prenesena i prepričavana, istoričar mora da zna razlog nekog dešavanja, okolnosti koje su dovela do toga, kakvog je uticaja ima, da prostudira tadašnje stanje i da ga pritom upoređuje sa sadašnjim i da na taj način na kraju iznese istoriju na originalan, pravedan i istinit način. Mnogo je potrebno da prostudiraju, da poznaju političku, prirodu stvari i istoričar na taj način kada vidi i nevidljivo onda da donese zaključke. Autor ističe da ima mnogo primjera kada se istorija prenosila pogrešno, i to je onda teže ispraviti. Treba dakle istoričari umnogome da vode računa o tome kako se tokom godina mijenjaju uslovi života, civilizacija, politika i narav naroda.
Druga ideja koju autor iznosi jeste potreba za udruženjem ili na izvornom jeziku(turskom) kojom autor u originalnom piše asabiyyu.
Dakle sa ovim autor želi iznijeti svoje viđenje da kada smo u grupi, da smo jači nego kada smo pojedinci. Formiranje assabiyye je posebno bilo važno davno u Istočnim ali i Zapadnim stranama svijeta i bilo je potrebno kako bi se žaštitili od neprijetelja i tako uvijek bi jednom gradu bili više ovih grupa, ali uvijek se jedna više istakla, i bila jača, organizovanija i spremnija da ostavri svoje ciljeve.
Treća ideja po mom shvatanju Muqaddime jeste znanje grupe, tj. raspodjela poslova odnosno zadatka sa jednog na više pojedinaca, odnosno nemoć pojedinca u funkcionisanju i njegovog života. Usavršavanje u jednom poslu, dakle podjela rada. Dakle potreba za radom i zanatom, a jedan pojedinac ne može sve. Kako autor kaže da Allah(Bog) je poslao čovjeka i kao osnovnu funkciju ima da obezbijedi ishranu, on ne može sve faze koje su potrebne da napravi hljeb, da uspije sam sve da izvede. Dakle potrebna je sjetva, žetva, pekar, mlin a snagom pojedinca ne može se sve to postići.
To su tri osnovne ideje koje sam ja primjetio čitajući, a tokom pisanja u podnaslove ove ideje ću rastezati i dodati još neke podideje koje je autor u svojim podnaslovima(primjetio sam po meni interesantnu „sitnicu“ skoru uvijek počinje sa „Znaj da“)…Pokušaću da objasnim da li sam saznao i shvatio Muqaddimu….

2.Korijeni ideje izložene u knjizi – veze i međuzavisnosti sa drugim idejam
Ideje sa kojom bi mogao povezati jesu te da Bog je stvorio čovjeka kako bi radio, kako bi stvorio načina da se ishrani, da koristi to što mu je Allah ili Bog stvorio, ali da ne može sve kao pojedinac napraviti, jer snaga pojedinaca nije dovoljna. Pojedinac mora da se nahrani, da se pričuva od zvijeri, a hranu I oružje ne može možda sam napraviti I potreban je neko drugi.
Dakle sa ovom idejom povezujem ideju AD33, I ideju o načinu kako čovjek I u današnjici može preživjeti, dakle tako što će se ishraniti I tako što će koristiti to što mu je Bog dao, kako bi radio I zaradio.
Dakle ideje koje sam ja izvukao iz knjige govore o tome kako čovječanstvo ne može da opstane bez rada, bez volje pojedinca u nekoj grupi, jer onda smisao postojanja čovječanstva ne bi izdržao.
Moraju postojati sloga I mir, što je jedan od osnova razvitka I čovječanstva. Ne može se silom nešto napraviti, jer tako ne može da funkcioniše. Privatna svojina je blagoslov, I to ne smije biti ni u kom slučaju dovođeno pod znakom pitanja, I autor kaže vezano za privatnu svojinu da “ napada na imovinu ljudi uništava njihovu inicijativu za stvaranjem bogatstva, jer oni uviđaju da je cilj takve nepravde da budu lišeni imetka”.
Imamo dakle jasnu ideju koju I autor navodi I koju povezujemo sa sadašnjem stanjem, da kada čovjekova imovina nije zaštićena, I nije osigurana onda ne možemo govoriti o razvitku I blagostanju. Kada se čovjekovo osvnovno pravo ne dozvoljava onda je besmisleno govoriti kako će on moći da utiče kako bi se nešto razvijalo, kako bi radio za dobrobit svih, a njemu su uskraćena prava. Jedino mu ostaje da se bori za svoja prava, jer se zna da čovjek treba da se bori I ako ima većinu u svoju stranu onda će lakše ostvarivati svoja prava, jer pravo na privatnu svojinu ne bi trebalo nikom ukinuti.
3.Uticaj ideje izložene u knjizi na razvoj ljudske civilizacije
Kako sam autor kaže citirijaući filozofe da je „čovjek političko biće“ govori da je čovjeku potrebno društvo a samim tim i civilizacija je potreba svakog društva kako bi se spoznao. Civilizacija se u mnogome može iskriviti ako polazimo od osnovne ideje autora, loše preneseni istorijski događaj, i tako se mjenja suština istorije.
Isto tako neka civilizacija može biti oštećena ako neka velika sila, preovladava nad manjom civilizacijom i uništi je, ili je preobrati. To može kroz istoriju da nestane, i da ta manja civilizacija kroz godine gubi svoje korijene i nestane. Civilizacija je jako osjetlji dio, i mora se dobro učuvati, a pritom trebaju vjekovi kako bi se izgradila, a malo je potrebno da bi sve to nestalo u vazduhu, i samo legende postoje o nekoj civilizaciji.
Kako bi se razvila ljudska civilizacija, potrebna je raznolikost u civilizacijama, a ne uništvanje ili zaboravljanje.
Zbog toga je mnogo bitna nauka i znanje, uglavnom po naučnicima su bila prepoznata neka mjesta, i tu se mogla stvarati jedna kultura, neka nova civilizacija. Kako autor ističe da zanati su se uporedo razvijali sa civilizacijom to bi značilo da ako neka civilizacija ili društvo nije imala potrebne zanatlije, materijal, i da su morali drugđe da idu da nabavljaju materijal, radnu snagu, to ne bi moglo da dovodi do razvitka. Dakle podjela rada je bila veoma važna jer običaji i zanati postaju čvršći tokom generacija i kada se zasnivaju na tradiciji. Neki gradovi su bili prepoznati i po tome što oni su imali zanata kojeg drugi gradovi nisu imali. Citiram autora:“znaj da razlike u načinu života ljudi počivaju na različitim načinima dobijanja sredstava za život“. Analazirajući ovu rečenicu shvatio sam jednostavnu podjelu, na one koje imaju i one koje nemaju.