Inspekcijski organi kao subjekti sprečavanja ekološkog kriminaliteta

UVOD
U ovom radu biće prikazan inspekcijski nadzor u oblasti životne sredine i pravni okvir inspekcijskog nadzora. Dalje će biti razmatrana inspekcija za zaštitu životne sredine u Srbiji, sa posebnim osvrtom na ovlašćenja inspekcije za zaštitu životne sredine i dat pregled svih prava i dužnosti i ovlašćenja inspektora za zaštitu životne sredine prema sistemskim zakonima koji regulišu žaštitu životne sredine u Srbiji, odnosno Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o strateškoj proceni uticaja na ivotnu sredinu, Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine. Biće reči i o organizaciji inspekcije za zaštitu životne sredine i njenim aktivnostima i vršenju inspekcijskih poslova u oblasti zaštite životne sredine na pokrajinskom i lokalnom nivou u Srbiji.
Zatim će biti dat uporedni prikaz ekološke inspekcije u zemljama u regionu, tačnije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a pre zaključnih napomena razmatraće se i regulativa Evropske unije koja se odnosi na ekološku inspekciju. Zaključna razmatranja će se baviti mogućnostima unapređenja ekološke inspekcije u Srbiji.
Razlog zašto smo se odlučili za ovaj pristup pri izradi rada na ovu temu ima više. Tu prvenstveno mislimo na to da smo akcenat rada stavili na Republiku Srbiju. Prvi je svakako zakonska utemeljenost ove problematike, odnosno primat Srbije na ovom polju. Drugi je dostupnost literature i transparentnost podataka, a treći razlog je proces približavanja Srbije Evropskoj uniji i usklađivanje zakonodavstva, što je veoma važno. Naravno, obavezni smo da navedemo i stanje kod nas, pa smo to obradili u okviru više poglavlja.

1. KRIVIČNO PRAVNA ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

Odgovarajući stepen bezbjednosti u oblasti životne sredine postiže se propisivanjem odredjenih normi, od kojih su sa aspekta represivnog postupanja najznačajnije krivično pravne norme.
Sveukupna krivično prvna zaštita životne sredine je veoma različito organizovana i tretirana u zemljama okruženja, ali i u svijetu uopšte. U cjelini posmatrano svaka zemlja u krivičnom zakonodavstvu ima definisana krivična djela kojima se štiti životna sredina, u posebnom poglavlju krivičnog zakonika, ili u okviru drugih poglavlja koja imaju bližu ili dalju vezu sa ovom oblašću.
U većini krivičnih zakona životna sredina se štiti kroz nekoliko konkretnih krivičnih djela gdje se kao ključni zaštitni objekat navodi “životna sredina”, kao i kroz druga krivična djela gdje se štite pojedine vrijednosti životne sredine (zdravlje ljudi, životinje, biljke, idr).
Najčešća krivčna djela u zakonodavstvima zemalja u okruženju su:
– Protivpravna izgradnja i stavljanje u pogon objekata i postrojenja koja zagadjuju životnu srdinu,
– Unošenje opasnih materija i nedozvojeno preradjivanje, odlaganje i skladištenje opasnih materija,
– Zagadjenje životne sredine
– Nepreduzimanje mjera zaštite životne sredine
– Oštećenje objekata i uredjaja za zaštitu životne sredine
– Nedozvoljena izgradnja nuklearnih postorojenja
– Povreda prava na informisanje o stanju životne sredine
– Ubijanje i mučenje životinja
– Šumska kradja
– Pustošenje šuma
– Nezakonit lov
– Nezakonit ribolov
Krivično pravna zaštita životne sredine u cjelini nije adekvatna stanju i kretanju ugrožavanja te društvene vrijednosti. Naime, u javnosti je većim dijelom prisutno shvatanje da životna sredina i nije oblast koju treba posebno, a naročito krivično prvno štititi. Zbog toga kod nas sveukupna preventivno represivna aktivnost je nedovoljno efikasna u zaštiti životne sredine. Iskustva u svijetu su sasvim drugačija.