Integrisano upravljanje čvrstim otpadom
Seminarski raad
1 |
P a g e
SEMINARSKI RAD
TEMA
INTEGRISANO UPRAVLjANjE ČVRSTIM OTPADOM
Profesor: Student:
Seminarski raad
2 |
P a g e
SADRŽAJ
Mehaničko biološka obrada(MBO) I stabilizacija (inertizacije) pre konačnog odlaganja

Seminarski raad
4 |
P a g e
Skladištenje otpada
obavlja se u prostorijama proizvođača otpada, do momenta transporta do
lokacije konačnog odlaganja. U domaćinstvima, otpad se skladišti u ograđenim mestima,
plastičnim kontejnerima, upotrebljenim kesama za kupovinu, ili u nekoj drugoj formi materijala
za pakovanje. U pojedinim siromašnijim područjima i neformalnim, neuređenim naseljima, za
sakupljanje otpada koriste se kontejneri velikih zapremina koji su postavljeni za korišćenje
velikom broju domaćinstava. Pomenuti kontejneri koriste se i za odlaganje otpada u velikim
prodajnim centrima, zgradama sa apartmanima, poslovnim zgradama, gradskim kompleksima sa
velikom gustinom naseljenosti, itd.
Sakupljanje otpada
uključuje njegovo prebacivanje iz kontejnera u vozila za sakupljanje
otpada. Najčešći tip vozila za sakupljanje otpada je kompaktor sa utovarivačem na zadnjem delu
vozila (rear-end loader - REL). Otpad iz kontejnera i plastičnih kesa ubacuje se u zadnji deo
vozila, gde se mehaničkim zbijanjem redukuje zapremina otpada i povećava korisna nosivost
vozila. Za sakupljanje otpada često se koriste i obični kamioni – istovarivači. Veliki kontejneri
prazne se podizanjem od strane tegljača projektovanih za unos, ili vozila sa valjcima.
Transport otpada
do objekata za odlaganje (najčešće deponija) izvodi se direktnim prevozom
vozilima za sakupljanje. U slučaju da je deponija locirana dalje nego što je predviđena,
ekonomski - isplatljiva razdaljina koju vozilo može da pređe, potrebno je otpad prebaciti u vozila
predviđena za prelaženje većih razdaljina i u njima ga transportovati do krajnje odrednice.
Prebacivanje otpada izvodi se pomoću statičnih ili pokretnih jedinica za prenos. Često se u
okviru prenosa izvodi i zbijanje otpada, ponovo u svrhu povećanja nosivosti vozila.
Odlaganje otpada
, generalno u našoj zemlji u prethodnom periodu, se izvodilo na
organizovanim, a vrlo često i divljim smetlištima a u poslednje vreme na novim sanitarnim
deponijama. Pri iznošenju iz vozila, otpad se razastirao po zemljištu guseničnim vozilima ili
kompaktorima sa čeličnim obrtnim valjcima što je bez drugih mera dovodilo do ugrožavanja
Seminarski raad
5 |
P a g e
životne sredine. Na sanitarnim deponijama otpad se pokriva slojem zemljišta ili građevinskog
otpada da bi se sprečilo širenje mirisa, kao i razbacivanje otpada i direktnog ugrožavanja životne
sredine. U većini slučajeva, u našoj zemlji otpad se, međutim, i dalje odlaže na otvorene
deponije, bez sabijanja i pokrivanja, pri čemu dolazi do paljenja otpada kao uobičajne posledice
ugrožavanja životne sredine.
Kao što je prikazano na slici 1.
reciklaža
se može naći u sklopu osnovnih sistema za upravljanje
otpadom tokom procesa proizvodnje i sakupljanja otpada, kao i tokom prenosa i odlaganja.
Trenutno, reciklaža se spontano pojavljuje pri sakupljanju otpada od proizvođača, kroz centre za
reciklažu, kao i kroz formalne i neformalne akcije oporavljanja zemljišta upotrebljenih za
odlaganje otpada, kao i na samim neuređenim deponijama gde nezaštićena radna snaga obavlja
skupljanje i sortiranje upotrebljivog otpada.
1.Hijerarhija pri upravljanju otpadom
S Nešković, Ekološki menadžment, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo,
Beograd 2010.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti