Odlomak

UVOD

Savremeni uslovi poslovanja zahtijevaju novi pristup načinu poslovanja koji se odnosi na uvođenje novih modela upravljanja organizacijom. Sama organizacija da bi mogla imati kvalitativan pristup tržištu , te uspješno održala konkurentnu prednost, neophodno je da aktivira svoje istraživačko-razvojne funkcije orijentirane na budući rast i razvoj samog poduzeća.

Mogućnost realizacije postavljenih ciljeva organizacije, nalazi se u kontinuiranom unapređenju produktivnosti znanja i rada, gdje znanje postaje osnovni poslovni resurs koje omogućava produktivnost ostala tri resursa,radna snaga, kapital i prirodni resurs.
Danas mnoge kompanije sve više prakticiraju upravljanje znanjem iz razloga što ključ uspjeha profitabilnosti nalazi se upravo u korištenju vještina , iskustva i tacitnog znanja njenih ljudi.

U ovom radu dato je pojmovno određenje i obilježja samog menadžmenta. Drugi dio obuhvata značaj i vrijednosti znanja i umijeća, te definiranje znanja kao poslovnog resursa. Inicijative i primjena menadžmenta znanja, zajedno sa rukovodiocima samog procesa istaknuto je u četvrtom dijelu. U petom dijelu naglašena je tema ovog rada , a to je intelektualni kapital, njegovi resursi uz primjenu strategije menadžmenta znanja.
Kao zaključak ističemo važnost isticanja intelektualnog kapitala koji sve više prelazi u vidljivu imovinu i strategijsku prevlast organizacije. Kreiranje znanja, razmjena znanja i ponovno korištenje predstavljaju srž programa upravljanja znanjem u organizacijama koje su okrenute ka znanju.

 

 

 

MENADŽMENT

Pojmovno određenje i obilježja menadžmenta
Menadžment, sagledavajući različita stajališta, možemo reći da predstavlja organizacionu tekovinu utemeljenu na kadrovskom konceptu. Izvjesno je da organizacija postaje stvar stručnjaka ,profesionalnih menadžera svrstanih u timove s naglaskom na individualnoj odgovornosti. Osnovna polazišta u predstavljanju menadžmenta nalaze se u naučnim disciplinama, organizacijama rada koje se bave vještinama i tajnama misaono svjesnog djelovanja ljudi.
Istaknut ćemo definiciju Henry Fayola (1), gdje menadžment predstavlja proces predviđanja, organiziranja, vođenja, koordinacije i kontrole. To je proces ili funkcija koja je najznačajnija za svako poduzeće i ona obuhvata poslove upravljanja poduzećem. Ova definicija, s više ili manje prilagođavanja, koristi se niz godina, tretirajući menadžment kao proces koji omogućava organizacijama da dostignu svoje ciljeve planiranjem, organiziranjem i kontroliranjem njihovih resursa.
Osobitost suvremenih poduzeća je da ona sve više proširuju područje svog djelovanja, što pred menadžment postavlja zahtjeve stalnog upoznavanja novih okruženja i razvijanja posebnih znanja o upravljanju u različitim okruženjima. Složenost problema s kojima se suočava suvremeni menadžment uvećava se i činjenicom da njegovo okruženje postaje sve nepredvidljivije. Time se otklanja mogućnost uspješnog upravljanja poduzećem pasivnim slijeđenjem onoga što se događa u okruženju. Menadžment mora preuzeti odgovornost za proaktivno strateško poslovno ponašanje, koje kao preduvjet uključuje maksimalno korištenje
znanja svih zaposlenih i njihovu participaciju u upravljanju poslovanjem poduzeća.

Prema Akiu Moriti mogu se izvući slijedeća suštinska obilježja menadžmenta (3):

1. menadžment je proces koji se jednako javlja u svim vrstama organizacija;

2. on se javlja na svim organizacijskim nivoima;

3. usmjeren je na određivanje i realizaciju ciljeva organizacije;

4. ključne odrednice procesa menadžmenta su: odlučivanje, uticanje, komuniciranje, koordinacija,povezivanje;

5. menadžment osigurava realizaciju organizacijskih ciljeva pomoću drugih ljudi;

6. osnovni cilj menadžerskog procesa jeste efikasnost i uspješnost organizacije;

7. menadžment obuhvata niz međusobno povezanih funkcija koje postoje u svim organizacijama i na svim organizacionim nivoima.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari