UNIVERZITET 

“Union - Nikola Tesla”

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

BEOGRAD

SEMINARSKI RAD

Predmet:Radno pravo

Tema:“Kolektivni ugovori „

Mentor:

Student:

  

,

Sarajevo, 2014.godine

2

SADRŽAJ:

1. UVOD…………………………………………………………………..3

2. KOLEKTIVNI UGOVORI…………………………………………….4

2.1. Opći pojam i obilježja kolektovnog ugovora…………………….. 5

2.2. Odnosi kolektivnog ugovora i ugovora o radu……………………6

2.3. Značaj kolektivnog ugovaranja……………………………………7

2.4. Pravna priroda kolektivnog ugovora………………………………8

2.4.1. Ugovorna teorija…………………………………………….9

2.4.2. Statusna-vanugovorna teorija……………………………. 10

2.4.3. Mješovita teorija – teorija dupliciteta………………………10

2.5. Kolektivni ugovori u Bosni i Hercegovini……………………......11

2.5.1. Predmet i sadržina kolektivnog ugovora……………….....11

2.5.2. Vrste kolektivnog ugovora………………………………..12

3. Kolektivni ugovori u Republici Srpskoj……………………………..13

4. Kolektivni ugovori u praksi………………………………………….15

5. Zaključak……………………………………………………………16 

6. Literatura……………………………………………………………17

UVOD

background image

4

2.

KOLEKTIVNI UGOVORI

Kolektivni ugovori su specifičan izvor radnog prava, kojim se na poseban način regulišu 
pitanja iz oblasti rada i radnih odnosa radnika i službenika. Za razliku od ranijeg stanja, kada 
se ovim izvorima nije u našem pravu pridavao neki značaj, oni, sve više, postaju nezaobilazan 
izvor radnog prava i u našem pravnom sistemu, pa će se kao takvi i ovdje razmatrati. Nakon 
opšteg osvrta na njihov razvoj i pojam, posebno će se obraditi: 1) njohov pravni učinak, 2) 
njihov odnos prema ugovoru o radu, 3) pravni režim kolektivnih ugovora, 4) oravna priroda 
kolektivnih ugovora i 5) kolektivni ugovori ko nas.

Istorijski   posmatrano,   kolektivni   ugovori   kao   samostalni,   pravno   priznati   izvori   prava   i 
ibaveza iz radnog odnosa, relativno su novijeg porijekla, jer se javlja tek u drugoj polovini 
XIX vijeka. Radnici su prvo ostvarili pravo sindikalnog organizovanja, pa zatim je došlo do 
početka procesa sporazumijevanja sindikata i vlasnika sredstava rada o uslovima rada i života.
Istina, kolektivni ugovori na početku tog procesa nemaju pravnu snagu, zaključuju se na 
osnovu saglasnosti zainteresovanih strana. Mnogo kasnije, kolekivni ugovori priznati su od 
legislative koja im tim priznaje daje pravnu snagu i zaštitu.

Prvi   kolektivni   ugovor   između   radnika   i  poslodavca  o   utvrđivanju   visine   satnice,   radnog 
vremena   i   ostalih   uslova   rada   zaključuju   se   u   Engleskoj   što   je   rezultat   najveće   tradicije 
radničkog   pokreta.   U   Francuskoj   za   tekstilnu   industriju   Liona   prvi   kolektivni   ugovor   je 
zaključen još 1831. godine u tipografskoj industriji Pariza. Kolektivni ugovori javljaju se u 
Njemačkoj 1873, a u Austriji 1898.godine. Interesantno je da je u Njemačkoj samo tokom 
1906. Godine zaključeno preko četri hiljade kolektivnih ugovora.

Poslije priznavanja kolektivnih ugovora od strane jurisprudencije, osnosno sudske prakse, 
dolazi do priznavanja kolektivnih ugovora i od strane država, što se dešava tek po savršetku 
Prvog svjetsko rata ( Njemačka – 1918, Francuska – 1919, Austrija - 1919, Italija – 1926, 
Holandija   –   1927,   Švedska   1928,   itd.).   Unišenjem   odredbi   kolektivnim   ugovorima   u 
zakonodavstvu navedenih i drugih zemalja oni dobiju status izvora radnog prava.

Dalji razvoj kolektivnog ugovaranja karakteriše sve šira materija koja se “provjerava” od 
strane države da se reguliše u ovome postupku. Zbog toga dolazi do stalnog rasta značaja 
kolektivnih ugovora. U savremenim zemljama, kolektivni ugovori su nezamjenjiv instrument 
za uspostavljanje i utvrđivanje uslova u random odnosu čitave grupe, struke ili čak privredne 
grane,   radnika   inamještenika.   To   potvrđuje   sama   praksa,   jer   je   ona   potvrdila   njihovu 
efikasnot, što rezultiralo raspostranjenim mišljenjem da kolektivno ugovaranje “treba i dalje 
razvijati i favorizovati”. Kolektivni ugovori su najprikladniji oravni oblik za brže reagovanje i 
samog zakonodavca na novonastale situacije u sve složenijim savremenim uslovima procesa 
rada,   koji   su   sve   brojniji   i   iskrsavaju   na   raznim   područjima,   na   kojima   se   može   brže   i 
efikasnije djelovati pomoću institute kolektivnog ugovaranja.

Na   teritoriji   na   kojoj   je   obrazovana   stara   Jugoslavija   nije   bilo   razvijeno   kolektivno 
ugovaranje, izuzev na austijskom pravnom području. U staroj Jugoslaviji kolektivni ugovori 
se   prvi   put   spominju   u   Zakonu   o   radnjama   od   1931.godine   i   Uredbom   o   utvrđivanju 
minimalnih satnica, zaključenju kolektivnih ugovora, podmirenju i arbitraži od 1939. Godine.

Za vrijeme postojanja SFRJ, kolektivno ugovaranje je (1) imalo kratkotrajnu primjenu, koja je 
prestala već 1946. godine od kada nastaje (2) period razvoja novog zakonodavstva o radu. 
Iako je u Uredbi o zasnivanju i prestanku radnih odnosa od 1948. Godine bilo predviđeno da 

5

se   ugovor   o   radu   može   uaključiti   i   kao   kolektivni   ugovor,   sa   cijelim   kolektivom   preko 
sindikalne organizacije, ipak praksa kolektivnog ugovaranja nije zaživjela. To je posljedica 
dominacije zakonodavne regulative u ovoj oblasti za razliku od prakse, odnosno procesa koji 
se odvijaju u drugim zemljama zapadne Evrope i svijeta.

1

 

Za razliku od prakse u radnim organizacijama, kolektivni ugovori o radu bili su prihvaćeni za 
regulisanje uslova rada,prava i obaveza radanika kod privatnih poslodavaca, što je ostalo 
karakteristika radnih odnosa SFRJ za vrijeme njenog bitisanja. To je materija republičkih 
zakona   o   radnim   odnosima   koji   sadrže   više   odredbi   o   kolektivnim   ugovorima,   što   se 
uaključuju između odgovarajućeg sindikalnog organa i komore.

Ovaj period vrlo ograničene primjene kolektivnog ugovaranja, završava se (3) donošenjem 
opštih republičkih i pokrajinskih kolektivnih ugovora na osnovu koji slijedi zaključivanje 
kolektivnih ugovora po granama, odnosno djelatnostima. Ovaj process započet je 1990.godine 
čiji   je   rezultat   donošenje   brojnih   kolektivnih   ugovora   koji   predstavljaju   pos   vim   svojim 
obilježjima izvore radnog prava, koje kao takve treba id a tretira teorija radnog prava

2

2.1. Opći pojam i obilježja kolektivnih ugovora

Opšti pojam kolektivnih ugovora nalazi se u zakonodavstvu više zemalja. Bitnih razlika među 
njima nema, jer su njegovi subjekti, kao i sadržaj u pravilu, istovjetni. Ipak se čini uputnim da  
se pođe u definisanju kolektivnog ugovora od definicije rada od 1951. Godine, prema kojoj se 
pod kolektivnim ugovorom podrazumijeva svaki pismeni sporazum koji se donosi na uslove 
rada   i   zaposlenja,   zaključen   između   poslodavca,   grupe   poslodavaca   ili   i   jedne   ili   više 
organizacija i  jedne ili  više reprezentativnih  organizacije  radnika  ili,  u  odstutnosti  takvih 
organizacija,   predstavnik   organizacija   radnika   ili,   u   odsutnosti   takvih   organizacija, 
predstavnik zainteresovanih radnika koji su pravovoljno izabrani od strane ovih posljednjih, 
naravno, saglasano nacionalnim propisima, s druge strane.

U   skladu   s   ovom   definicijom,   u   teoriji   i   zakonodavstvu   se   kolektivni   ugovori   najčešće 
definišu   kao   pismeni   sporazumi,   zaključeni   između   sindikalne   organizacije,   odnono 
zainteresovanih radnika i poslodavaca ili grupe poslodavaca, odnosno njihovih organizacija 
kojima je uređuju uslovi rad, prava i dužnosti iz radnog odnosa. U užem smislu, kolektivni 
ugovori su pismeni sporazumi između sindikalne organizacije i poslodavaca o uslovima rada, 
pod kojima se imaju zaključivati individualni ugovori o radu.

U   teoriji   radnog   prava   bivše   SFRJ   pod   kolektivnim   ugovorom   se   podrazumjevao   piseni 
sporazum između sindikalne organizacije, s jedne i komore, odnosno poslodavca, s druge 
strane, a koji sadrži opšte odredbe o uslovima, rada, pravnim i obavezama iz radnog odnosa 
između radnika i privatnog poslodavca, kao i odredbe koje se tiču prava i obaveza samih 
ugovornih strana kolektivnog ugovora.

1

  Dr Joško Perlain u svojoj skripti RADNO PRAVO – Osnovna pitanja radnog prava šire objašnjava razvoj  

kolektivnog ugovaranja, pojam i obiljžja kolektivnih ugovora i njiove odnose prama ugovorima o radu i njihovu 
pravnu prirodu (str.80-93).

2

 Ovaj proces započet je donošenjem Zakona o preduzećima od 1988. Godine, Zakona o osnovnim pravima iz  

radnog odnosa od 1989. I zaključivanjem Zajedničkih osnova za zaključivanje kolektivnih ugovora. Vijeće 
Saveza samostalnih sindikata BiH i Privredna komora BiH, u skladu sa navedenim zakonima i Zajedničkim 
osnovama, zaključili su Opšti republički kolektivni ugovor („Službeni list SR BiH“, broj 24/90).

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti