2. Konkurentnost Srbije u međunarodnoj razmeni

Konkurentnost   podrazumeva   takmičenje,   borba   da   se   postignu   željeni   rezultati. 
Konkurentnost poljoprivrede predstavlja sposobnost jedne zemlje da ostvari rezultate na 
inostranom tržištu. Učešće u spoljno trgovinskom razmeni pokazuje koliko jedna zemlja 
napreduje i poboljšava svoje poslovno okruženje putem izvoza kvalitetnih proizvoda. Prema 
GCI indeksu (Global Competitiveness Index) naša zemlja se nalazi na 94. mestu sa indeksom 
3,9. Prema podacima World Economic Forum najbolji indeks iznosi 5,7 i ima ga Švajcarska. 
Ukoliko želimo da vidimo kako smo pozicionirani u odnosu na zemlje regiona, npr. Crna 
Gora se nalazi na 67. mestu sa indeksom 4,2, Slovenija je blizu sa istim indeksom na 70. 
mestu, Hrvatska sa indeksom 4,1 je zauzela 77. mesto. 

1

 

2.1. Cenovna konkurentnost

Tabela1. Cene žitarica

2

Na slici su prikazane cene žitarica na da 08.01.2014. godine do 14h. Cene su obračunate po 
zvaničnom deviznom kursu. Cenovno smo znatno niži  u odnosu na berze u svetu kada je u 
pitanju kukuruz, soja se na našoj berzi prodaje po ceni od 42,50 din/kg.

Grafikon1. Dugoročni trend realnih cena pšenice i kukuruza i predviđanje do 2017. godine

3

1

 http://reports.weforum.org/global-competitiveness-report-2014-2015/rankings/

2

 http://www.agroservis.rs/pregled-cena-zitarica-962

3

 Regionalna privredna komora Novi Sad, “

Nacionalni program poljoprivrede Srbije 2010-2013“

, str. 53, 

maj 2010.godine

Povećanje cena žitarica se dogodio 2007. godine. To je ohrabrilo proizvođače da će se taj 
trend nastaviti tokom narednih godina. Predviđanja pokazuju da će dolaziti do pada cena 
žitarica, za analizu pšenice i kukuruza. 

Tabela2. Proizvodnja, cene svinja i svinjskog mesa u Srbiji u periodu 2003-2009. godine u 
000 t

4

Posmatrajući tabelu možemo da vidimo da postoji nesklad između proizvodnje i potrošnje. U 
pojedinim godinama imamo veću potrošnju, što dovodi do rasta cena mesa u maloprodaji.

Grafikon2. Prosečne veleprodajne cene za jabuku, šljivu, višnju i malinu u periodu 2005-

2009. godine (u RSD)

4

 Regionalna privredna komora Novi Sad, “

Nacionalni program poljoprivrede Srbije 2010-2013”

, str. 81, 

maj 2010.godine

background image

Grafikon5. Cena žive stoke u Hrvatskoj i Srbiji u periodu od 2009-2012.godine

7

Poznato je da cena mesa u našoj zemlji visoka. Potrebno je ulagati u farme koje će povećati 
proizvodnju, i smanjiti cenu mesu. Kod nas je cena mesa visoka, a poznato je da upravo ovaj 
proizvod mi uvozimo.  Proizvodnja mesa u našoj zemlji je imala dugu tradiciju. Vremenom je 
došlo do promena u strukturi proizvodnje i funkcionisanju tržišta. U našoj zemlji ima veliki 
broj malih proizvođača, koje je potrebno udružiti radi boljeg plasmana proizvoda na tržištu.

Grafikon6. Cena jabuka u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji u periodu od 2009-2012.godine

8

Veća cena se na tržištu formira ukoliko godina nije bila rodna. Naša zemlja izvozi značajne 
količine voće, među njima jabuke i maline. Cene u našoj zemlji su više u odnosu na Bosnu i 
Hercegovinu, a niže kada posmatramo Hrvatsku.

7

 http://faostat3.fao.org/compare/E

8

 http://faostat3.fao.org/compare/E

2.1. Konkurentnost kvaliteta

Poboljšanje kvaliteta čini osnovu uspeha svake kompanije i od njega zavisi opstanak na 
tržištu. Ukoliko želimo uspešnu saradnju na međunarodnom tržištu neophodno je poboljšati 
sistem kvaliteta kako prema svetu, tako i prema Evropskoj uniji.  Svaki poljoprivredno – 
prehrambeni proizvod treba da obezbedi kvalitet ne samo tokom svog rasta, već i u procesu 
proizvodnje, pakovanja, dizajna proizvoda.

Putem poboljšanja kvaliteta ostvarujemo zadovoljenje potreba potrošača, čime smanjujemo 
troškove   poslovanja   i   povećavamo   produktivnost.   U   okviru   svake   kompanije   koja   će 
učestvovati u međunarodnoj razmeni poljoprivredno – prehrambenih proizvoda neophodno 
je formirati politiku upravljanja kvalitetom. Politika upravljanja kvalitetom mora obezbediti 
stalno poboljšanje kvaliteta kroz proizvode, proizvodnju, uslove rada i rad.

Kvalitet   poljoprivredno   –   prehrambenih   proizvoda   u   poljoprivredi   počinje   od   procesa 
proizvodnje   do   dobijanja   proizvoda   određenog   kvaliteta   radi   zadovoljenja   krajnjeg 
potrošača. Potrebe potrošača se menjaju tokom godina, jer su one pod uticajem različitih 
faktora.   Poznavanjem   kvaliteta   koji   zahteva   potrošač   predstavlja   polaznu   osnovu     za 
planiranje i sprovođenje novih kvaliteta. Ulazni elementi koji se koriste u poljoprivrednoj 
proizvodnji (zemljište, radna snaga) utiču na ukupan kvalitet. Koliko će poljoprivredna 
proizvodnja biti efikasna zavisi od kvaliteta proizvoda. Kvalitetan proizvod brže dospeva na 
tržište.

Kvalitet proizvoda  se može meriti odnosom kvaliteta i cene poljoprivredno prehrambenog 
proizvoda. Ukoliko želimo da bude proizvod konkurentniji,neophodno je da taj odnos bude 
što veći.  Oblast marketinga može da unapredi konkurentnost kvaliteta proizvoda. Razvoj 
brenda,   zanimljivo   pakovanje,   promocija,   oglašavanje   doprinose   proizvodu.   Prodor   na 
svetsko   tržište   moguće   je   putem   dobro   urađenog   pakovanja.Tehnologija     pakovanja 
proizvoda ima značajnu ulogu i srpski proizvodi treba da iskoriste ovu prednost. Ambalaža u 
kojoj je spakovan proizvod izdvaja ga od drugih i čini ga dostupnijim kupcima. Povećanje 
konkurencije, rast zahteva potoršača, razvoj savremene tehnike i tehnologije primorava da 
pakovanje bude što prepoznatljivije.

Proces standardizacije se postavlja kao zahtev za veću konkurentnost. Standardi nam služe za 
obezbeđenje kvaliteta i sugurnosti proizvoda, ali i za zdravstvenu bezbednost potrošača. 
Sistem upravljanja kvalitetom ISO 9000 govori o usklađivanju  kvaliteta proizvoda  i usluga 
sa zahtevima potošača. Konkurencija na tržištu je sve izraženija u pogledu kvaliteta, a naša 
poljoprivredna proizvodnja ima poteškoća u uvođenju strogih standarda kvaliteta. Naša 
poljoprivreda kasni u odnosu na mnoge zemlje. Prilikom samog započinjanja uvođenja 
standarda, potrebno je da zadovoljimo odgovarajući kvalitet sirovina. Sirovine mogu da budu 
umanjene putem pojave štetočina, neadekvatnog skladištenja i transporta. Prepreka kod 
uvođenja standarda  su finansijska sredstva i nedovoljna razvijenost menadžmenta. Velika 
preduzeća ulažu sredstva u primenu standarda, njihova proizvodnja nije zastarela i teže da 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti