Odlomak

1.    Uvod

Kada korporacija prolazi kroz strateške promene, bilo da se radi o promeni upravnog odbora, značajnoj promeni poslovne politike ili spajanju sa drugom korporacijom, najpre se dolazi do pitanja korporativnog identiteta i identifikovanja korporacije, koji se najčešće ogledaju u pitanjima koja čine i svaki lični identitet: Ko smo mi?Koja je naša svrha? Šta znači biti zaposleni u ovoj korporaciji? Odgovori na ova pitanja čine temelj korporativnog komuniciranja i zahtevaju pažljivo razmatranje.
Često menadžment i zaposleni imaju različitu shvatanje svoje uloge ukorporaciji. Veoma je važno uskladiti ove poglede, jer ukoliko korporacija nema jasan pogled na sebe, ne može očekivati ni da će ostaviti jasan utisak na spoljašnje posmatrače. Otkrivanje identiteta je, zapravo, otkrivanje korporacije i to je proces koji počinje od vrha(rukovodstva) korporacije. Nisu svi aspekti korporacije jednako atraktivni, pa se dolazido pojma “konstruisanog identiteta”, što je skup aspekata identiteta koje korporacija želi posebno da naglasi. Proces teče od top menadžmenta ka zaposlenima i akcionarima. Ne može biti harmonije u izražavanju identiteta ako zaposleni ne veruju u taj identitet i ako ga ne ispoljavaju u svakodnevnom poslovanju sa klijentima, dobavljačima, investitorima i u odnosima s javnošću.

2. Korporativni identitet

Korporativni identitet se može definisati kao celokupna slika o korporaciij (organizaciji) u mislima različitih aktera, kao što su potrošači, klijenti, investitori i zaposleni. I ne samo to. To je slika koju korporacija neguje o sebi i trudi se da je usadi u svest drugih ljudi. Bitno je napomenuti da ta slika ima više atributa. Ukupnost svih atributa koje pojedinac prepoznaje kad se suoči sa imenom, znakom ili proizvodom neke korporacije, odnosno, skup svih osobina koje jednu organizaciju odvajaju od drugih na tržištu, čini njen korporativni identitet. Delovi (sektori, odeljenja, divizije) korporacije koji se bave oglašavanjem, marketingom i odnosima s javnošću imaju zadatak da grade i održavaju korporativni identitet u skladu sa onim čime se korporacija bavi i u skladu sa njenom poslovnom filozofijom. Korporativni identitet nastaje kada postoji zajedničko shvatanje korporativne filozofije od strane zaposlenih i top menadžmenta. Korporativni identitetomogućava korporaciji da odgovori na pitanja: Ko smo mi? Gde mi idemo, tj. čemu težimo, koji su naši ciljevi?
Postoje mnoga viđenja korporativnog identiteta i onoga što on obuhvata i ova viđenja se razlikuju od autora do autora. Međutim, koncept korporativnog identiteta se obično posmatra iz tri dela:

1.    Korporativni dizajn – on obuhvata logo, korporativne boje, uniforme zaposlenih itd.
2.    Korporativne komunikacije – one obuhvataju oglašavanje, odnose s javnošću, informacije itd.
3.    Korporativno ponašanje – ono obuhvata interne vrednosti, norme, shvatanja itd.
Treba napomenuti da pored ovih delova korporativnog identiteta postoje još neki koji su bitni, kao što su ime, brend, zaštitni znak, logotipi, piktogrami itd. Na primer, ime se smatra jednim od najvažnijih delova korporativnog identiteta, jer je upravo ime ono po čemu se na prvi pogled jedna korporacija razlikuje od druge i ono je trajna oznaka kojom se identifikuje ta korporacija. Takođe, sa imenom određene korporacije može se poistovećivati i određena osoba, kao što je slučaj sa Microsoftom i Bilom Gejtsom ili Apple-om i Stivom Džobsom.
Korporativni identitet kompanije može biti pozitivan i negativan. On predstavlja nešto što se stiče iskustvom i što se ne može kupiti. Na primer, ne kaže se bez razloga da nešto “radi kao švajcarski sat”, jer su švajcarski satovi zaista pouzdani i kvalitetni i u Švajcarskoj postoji industrija satova koja je praktično dovedena do perfekcionizma. Teško je da će vam neko poverovati da postoje bolji satovi od švajcarskih imajući u vidu njihovu tradiciju i identitet.Ovo bi bio primer pozitivnog identiteta. S druge strane, naravno, postoji i negativni identitet, koji je suprotan pozitivnom.
Na samoj korporaciji je da neguje svoj identitet i da se trudi da on bude što bolji, jer to doprinosi boljoj slici o korporaciji u javnosti, odnosno, boljem imidžu.
Kada je već pomenut imidž, potrebno je naglasiti da imidž korporacije nije isto što i identitet korporacije.Identitet je ono što korporacija teži da bude i da predstavi, dok je imidž upravo slika koja se u javnosti formira na osnovu identiteta. Zbog toga su stručnjaci za odnose s javnošću napravili formulu uspeha koju izražavaju ovako: I=I=I (idealno = imidž = identitet), odnosno, idealno je kad se slika u javnosti poklapa sa identitetom.
Smatra se da postoje četiri idealne strategije koje su cilj pozitivnog i uspešnog korporativnog identiteta.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari