Leon Walras i razvoj analize opšte ravnoteže
Univerzitet u Tuzli
Ekonomski fakultet u Tuzli
Seminarski rad iz predmeta RAZVOJ
EKONOMSKE MISLI
Leon Walras i razvoj analize opšte ravnoteže
Prof.dr.sc.Zijad Džafić,vanredan prof.
2
SADRŽAJ
4. ELEMENTARNE PRETPOSTAVKE ZA OSTVARIVANJE OPŠTE RAVNOTEŽE U BIH...........................10

4
1. LOZANSKA ŠKOLA
Lozanska škola je dobila naziv po gradu Lozani (Švajcarska), u kome je Leon Walras (1834-
1910), osnivač ove škole, bio profesor Univerziteta. Inače, Lozanska škola se još zove škola
privredne ravnoteže. Pored Walrasa, značajna ličnost ove škole i istovremeno Walrasov
sljedbenik, bio je Vilfredo Paretto (1848-1923).
Osnovna karakteristika škole privredne ravnoteže je stvaranje sistema takozvane „čiste
ekonomije“ i primjena matematičke logike. Primjenjujući matematičku logiku, Walras i
Pareto su smatrali da i ekonomija može da bude egzaktna nauka kao i fizika. Upotrebljavajući
izraz „čista ekonomija“, oni su željeli da izraze svoja shvatanja o ekonomiji kao egzaktnoj
nauci.
Walras je utemeljio teoriju cijena koja pretenduje da čitavu ekonomsku teoriju svede na
izučavanje cjeline međuzavisnih tržišta koja stalno teže ka stanju opšte ravnoteže.
1.1. Istraživanja Leona Walrasa
U svojim istraživanjima Walras polazi od hipotetičkog stanja apsolutno slobodne
konkurencije. Na temelju takvog polaznog stanovišta on daje sveobuhvatnu analizu opšte
privredne ravnoteže i rasvjetljava funkcionalnu međuzavisnost tražnje, ponude i cijena. Cijene
imaju funkciju da na jednom tržištu dovedu na isti efektivni nivo ponudu i tražnju.
Funkcionalna međuzavisnost tražnje, ponude i cijena je mehanizam sila koje se uzajamno
uslovljavaju. Promjenom cijene jednog proizvoda odmah se mijenjaju obimi ponude i tražnje
na svim tržištima jedne privrede dok se ponovo ne uspostave ravnotežni odnosi između
ponude, tražnje i cijena. To podsjeća na kugle koje se nalaze na dnu jednog suda: ako se jedna
od njih pokrene, onda sve mjenjaju svoj položaj do trenutka dok se ne postigne jedno novo
stanje mirovanja.
Walras posebno ističe međusobnu zavisnost tržišta potrošnih dobara i tržišta faktora
proizvodnje (rad, kapital i zemlja). Ponuda, tražnja i cijene na jednom tržištu utiču na ponudu,
tražnju i cijene na drugom tržištu. Dakle, ocjenjuje Walras, čitava privreda u suštini
predstavlja skup međusobno zavisnih tržišta.
Ekonomske doktrine
, Kragujevac 2009.
Medić Š. Đuro : Uloga „Povijesti ekonomske misli“ u obrazovanju ekonomista, Zagreb,2001
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti