Odlomak

Uvod

Nesporni nosioci pravnog subjektiviteta u međunarodnom pravu su države i međudržavne organizacije.
Međunarodne nevladine organizacije predstavlјaju institucionalni oblik međunarnodne saradnje čiji subjekti nisu države. Pored međunarodnih nevladinih organizacija postoje i nevladine nacionalne organizacije čija je delatnost podređena nacionalnom suverenitetu i odvija se u granicama jedne zemlјe.
Međunarodne vladine organizacije predstavlјaju trajniji institucionalni oblik saradnje država članica na ostvarenju zajednički postavlјenih cilјeva. Međunarnodne vladine organizacije se osnivaju višestranim ugovorom, kojim države članice prenose na međunarodnu organizaciju deo svojim suverenih ovlašćenja. Države svoje multilateralne odnose, u najvećem broju slučajeva, rešavaju kroz osnivanje organizacija u određenoj sferi međunarondih odnosa. S druge strane nalaze se tzv. opšte međunarodne organizacije u čijoj nadležnosti je najveći broj međunarodnih aspekata saradnje.
Ukoliko se kao kriterijum za podelu međunarodnih organizacija uzme brojnost država članica, one se mogu podeliti na univerzalne i regionalne međunarodne organizacije. Regionalne međunarodne organizacije okuplјaju države određenog regiona u cilјu međunarodne saradnje na području jedne ili više tačno određenih sfera (npr. ekonomije).
Najveći deo međunarodnih organizacija danas funkcioniše, odnosno donosi odluke na bazi konsenzusa država članica. Za organizacije čije odluke nisu obavezujuće za države članice, kaže se da su to koordinirajuće organizacije, a za razliku od njih, praksa poznaje i međunarodne organizacije nadnacionalnog karaktera čije odluke imaju obavezujuće dejstvo i neposredno se primenjuju na teritoriji države članice (npr. Evropska unija) 1.

Geneza opštih međunarodnih organizacija

Kroz istoriju najvažnija svrha organizovanja međunarodne saradnje država za cilј je imala očuvanje trajnog mira u međunarodnim odnosima. Ta potraga za mirom je posle Napoleonovih osvajačkih ratova rezultirala ustanovlјavanjem saveza najvećih evropskih sila ili Svete alijanse na Berlinskom kongresu 1815. god. Međutim bez institucionalnog tela svet je ubrzo zapao u krizu koja je rezultirala najvećim oružanim sukobom u dotadašnjoj istoriji – Prvim svetskim ratom. Posledice rata bile su razlog za osnivanje Društva naroda, a cilј ove organizacije bilo je očuvanje međunarodnog mira i unapređenje međunarodne saradnje, a sedište organizacije bilo je u Ženevi. Rad društva naroda je u strartu bio osuđen na neuspeh, jer su Sjedinjene Američke Države, nezadovolјne tekstom Ugovora o osnivanju, odbile da pristupe organizacije, a SSSR je primlјen tek 1934. god. Društvo naroda je de facto prestalo da radi 1940. god. A formalno – pravni prestanak usledio je šest godina kasnije 1.

Ujedinjene nacije

Ujedinjene nacije su osnovane kao naslednica Društva naroda, za koje su mnogi smatrali da su neefikasne u ulogama međunarodnih upravnih tela. Najveća prednost koje Ujedinjene nacije imaju nad Društvom naroda je sposobnost da održavaju i isporuče oružane snage svojih članica kao mirotvorce.
Termin „Ujedinjene nacije“ skovao je Frenklin Delano Ruzvelt tokom Drugog svetskog rata, kojim je označio Saveznike. Prvi put je formalno korišćen 1. januara, 1942. u Deklaraciji Ujedinjenih nacija, koja je angažovala Saveznike na principima Atlantske povelјe i obavezala ih da ne sklapaju pojedinačno mir sa Silama osovine 2.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari