Odlomak

Uvod
Medvjedi su najmlađa porodica mesoždera. Razvili su se tokom eocena od zajedničkog pretka Miacida, (mesoždera sličnom lasici koji se penje po drveću), pre oko 50 miliona godina. Predak svih današnjih medvjeda je Ursavus elemensis. Nastao je u Evroaziji pre 18 – 25 miliona godina. Mesožder veličine lisice, lovi po vrhovima drveća, a ishranu upotpunjuje delovima biljaka i insektima. Tokom vremena medvjedi su se proširili i na prostore Severne Amerike. Fosilni ostaci ukazuju da su medvjedi nekada živeli i u Africi. Medvjedi (Ursidae) su familija krupnih sisara iz reda zveri (Carnivora). Medvjedi žive na različitim staništima, od tropskih do polarnih i od planinskih do ravničarskih (sl. 1). Od staništa zavisi način ishrane medvjeda, mada je većina vrsta medvjeda omnivorna. Najveći broj vrsta medvjeda se hrani korenjem, bobicama, ribom. Od davnina ljudi love medvjede koristeći njihovo meso za ishranu i krzno za odeću. Posmatrajući pećinske medvjede u potrazi za hranom, ljudi su mogli zaključiti koje vrste biljaka su jestive. Svojim delovanjem čovjek neprestano doprinosi smanjenju populacije medvjeda, ugrožavanjem njihovih staništa. Uprkos zakonu o zaštiti medvjeda, ljudi i dalje love medvjede, zbog hrane, zaštite imanja i stoke, sportskog lova, I tradicionalne medicine. Ime medvjed potiče iz staroslovenskog jezika, a značilo bi „onaj koji zna gde je med”. U osnovi imena nalazi se sanskritska reč “veda”, što znači „vid,znanje“.

 

 

 

 

 

Opšte karakteristike medvjeda
Medvjedi imaju glomazno tijelo sa krupnom glavom i petoprsnim debelim nogama, sa oštrim kandžama koje se ne uvlače. Gaze cijelim tabanima. Zajedničke karakteristike svih medvjeda su krupno tijelo, prekrivenost gustim krznom, kratak rep, odlično čulo sluha i čulo mirisa , mogućnost da stoje na zadnjim nogama (i hodaju samo na njima na veoma kratkim relacijama), široke šape, i okrugle uši. Boja dlake zavisi od vrste, i varira od potpuno bijele, svijetle, ili krem, do crno bijele, potpuno crne ili mrke. Imaju po pet prstiju na prednjim i zadnjim šapama, koji se završavaju snažnim, dugačkim kandžama (sl. 2), koje ne mogu uvlačiti. Trčeći medvjedi postižu brzinu od 50km/h. Snažna vilica ima sva obilježja mesoždera: veoma snažni očnjaci, karakteristični sjekutići i derači. Imaju 32 – 42 zuba, zavisno od staništa i načina ishrane. Nekim vrstama medvjeda nedostaju gornji i donji pretkutnjaci, a kod kojih postoje, mali su i nisu u funkciji žvakanja hrane. Površine kutnjaka nešto su ravnije nego kod ostalih zvijeri što ukazuje da medvjedi nisu samo mesožderi. Oni su pravi svaštojedi. Jedu sve.
Medvjedi imaju veoma razvijeno čulo mirisa. Osjete miris na daljini većoj od jednog kilometra. Čulo vida je slabije razvijeno, ali razaznaju boje, što im pomaže pri identifikaciji hrane.
Bez obzira na vrstu, mužjaci su krupniji od ženki, ali što je vrsta medvjeda krupnija, veća je i razlika između mužjaka i ženki. Mužjak polarnog medvjeda može biti i dva puta veći od ženke, dok je kod sunčanog medvjeda razlika između mužjaka i ženke samo u težini. Saznanja o dužini života medvjeda nisu pouzdana. Pretpostavlja se da žive 25 do 40 godina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari