Mikroekonomija

SAMUELSON

Skripta najvažnijih pojmova, definicija i sl.

Iz Samuelsona se trebaju znati DEFINICIJE, PODJELE I UVJETI. Dakle, samo ono OSNOVNO. Ne treba znati grafove i tablice ili statističke podatke

Ovo još fali: ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO GA SE FINANCIRA, ,tecaj, aprecijacija, deprecijacija, devalvacija, revalvacija, centralna banka,, “nizozemska bolest”, javni prihodi, javni rashodi i potrosnja, proracun (pojam, suficit, deficit),

EKONOMIKA je proučavanje kako društva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih sredstava koja imaju alternativu upotrebu, da bi proizvela robe različitih vrsta i razdijelila ih među različite grupe.
Dobra su oskudna jer ljudi žele mnogo više nego što eknomija može proizvesti.
Ekonomska dobra su oskudna, ne besplatna i društvo mora birati između ograničenih dobara koja može proizvesti s raspoloživim sredstvima.
Kapitalna dobra su trajni faktori proizvodnje, a oni su i sami proizvod ekonomije (npr. zgrada, postrojenja, računala). Pravila koja određuju kako se kapital i druga sredstva mogu kupovati, prodavati i upotrebljavati čine sustav VLASNIČKIH PRAVA. Ni u jednom ekonomskom sustavu privatna vlasnička prava nisu neograničena.

MIKROEKONOMIKA se bavi ponašanjem pojedinačnih entiteta kao što su tržišta, poduzeća, kućanstva.
MAKROEKONOMIKA je grana ekonomike koja se bavi sveukupnom mogućnošću ekonomije.

TRI PROBLEMA EKONOMSKE ORGANIZACIJE:
-svako društvo mora dgovoriti na 3 osnovna pitanja:
ŠTO? – Koje se vrste i količine proizvode iz velikog niza svih mogućih dobara i usluga?
KAKO? – Kako se sredstva upotrebljavaju u proizvodnji tih dobara?
ZA KOGA? – I za koga se dobra proizvode? (Tj. kakva je razdioba dohotka među različtim pojedincima i klasama?)
Društva na ta pitanja odgovaraju na različite načine. Danas najvažniji OBLICI EKONOMSKE ORGANIZACIJE su naredbodavni i tržišni.
Naredbodavni – centralizirani nadzor države, država donosi sve odluke o proizvodnji i potrošnji.
Tržišni – ponaša se u skladu s neformalnim sustavom cijene i profita u kojem većinu odluka donose pojedinci osobno i pouzeća.
Sve države imaju različite kmbinacije naredbi i tržišta, sve su države MJEŠOVITE EKONOMIJE – to je prevladavajući način ekonomske organizacije u suvremenim naprednim industrijskim ekonomijama, u kojima tržište određuje većinu cijena, dok država programima oporezivanja usmjerava cjelokupnu ekonomiju.

LAISSEZ-FAIRE EKONOMIJA („Pustite nas na miru“) je ekstreman slučaj tržišne ekonomije, u kojem država gotovo nema ekonomsku ulogu.

EFIKASNOST znači da se sredstva ekonomije upotrebljavaju što je moguće djelotvornije da bi se zadovoljile potrebe i želje ljudi.

FAKTORI PROIZVODNJE su zemlja, rad i kapital.

PROIZVODI su različita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa, i koji se ili troše ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.

TRŽIŠTE služi kao mehanizam pomoću kojeg se susreću kupci i prodavači da bi tazmijenili i odredili cijene i količine dobara. Može biti centralizirano, decentralizirano, elektroničko, …

TRŽIŠNI MEHANIZAM prvo određuje ŠTO i KAKO, pa ZA KOGA. Kada pučanstvo traži više nekog dobra, poduzeća mogu ostvariti profit povećavajući proizvodnju tog dobra. U uvjetima savršene konkurencije poduzeće mora naći najjeftiniju metodu proizvodnje, efikasno upotrebljavajući rad, zemlju i druge faktore. U protivnom, ono će trpjeti gubitke i biti uklonjeno s tržita.

NAJVAŽNIJE FUNKCIJE TRŽIŠTA:
a) vrši selekciju potrebnih proizvoda i utvrđuje potrebe i želje članova zajednice;
b) osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i efikasan izbor proizvodnih postupaka te tako omogućuje ukupnu društvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o interesima i isplativosti, što će prodavati, a što kupovati);
c) vrši raspodjelu društvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.

NAČELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebično nastojanje da ostvari dobroza sebe, svakog pojedinca, kao nekom nvidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.