1. UVOD
Povijest mirovinskog fonda seže u daleku prošlost sve do 30-ih godina pr. kr. kada je Car
August morao riješiti problem ostarijelih vojnika, a koji nisu kao nagradu za godine
provedene na ratištu htjeli uzeti zemlju u nekoj rimskoj provinciji daleko od Rima. Tada
car August osniva carski mirovinski fond iz kojeg bi se tim vojnicima nakon odsluženih
20 g. u vojsci kupila zemlja u Rimu.U modernom dobu prvi mirovinski fondovi razvijaju
se u 19 st. u SAD-u te se poslije Drugog svjetskog rata naglo razvijaju u svim razvijenim
zemljama, brže privatni od državnih.
Investicijski fondovi sežu od 19. stoljeća, s prvim pokušajem osnivanja investicijskog
fonda u Nizozemskoj, a nešto kasnije i u Škotskoj koji su tada zvani “investicijski
trustovi” oni su imali neke od karakteristika današnjih investicijskih fondova. U
Londonu 1869. Godine osnovan je „Foreign and Colonial Government Trust“ i smatra
se prvim stvarnim (zatvorenim) investicijskim fondom.
Osnivači fonda obećavali su investitorima skromnih sredstava iste prednosti kao i velikim
kapitalistima pomoću disperzije sredstava na veći broj različitih. Prvi investicijski fond u
Americi bio je: «New York Stock Trust», osnovan 1889. godine. «Massachusettts
Investor’s Trust», osnovan 1924. godine, bio je prvi otvoreni investicijski fond, s
revolucionarnim konceptom – kontinuiranom ponudom novih dionica (udjela) i
bezuvjetnim otkupom istih na temelju trenutne tržišne vrijednosti imovine fonda.
Događaji koji su uslijedili nedugo zatim, a to su ponajprije krah burze 1929. godine te
velika svjetska kriza, dodatno su usporili razvoj fondova pa je američki Kongres bio
prisiljen izglasati zakone koji štite investitore i reguliraju financijsko tržište. Kongres
1933. godine donosi zakon pod nazivom “Securities Act” prema kojem se svi fondovi
moraju registrirati kod Komisije za vrijednosne papire (Security Exchange Comission) te
su prilikom prodaje udjela u fondu dužni investitoru ponuditi prospekt fonda. Nakon toga
1940. godine usvajaju se i zakoni “Investment Company Act” i “Investment Advisers
Act” koji su se pokazali kao najvažniji zakoni vezani uz investicijske fondove i zaštitu
investitora.
Kako su investicijski fondovi širili paletu i kvalitetu svojih proizvoda tako im je i
popularnost s godinama rasla. Dvadesetih godina na sceni je egzistiralo desetak
investicijskih fondova, a u šesdesetima bilo ih je već nekoliko stotina. Danas su
investicijski fondovi nosioci globalnog financijskog tržišta, a trenutno ih na tržištu
egzistira na tisuće.
1
2. MIROVINSKI FONDOVI
2.1 RAZVOJ MIROVINSKOG SUSTAVA
Razvoj mirovinskog sustava kreće u Njemačkoj gdje se 1889. godine uvodi prvo
mirovinsko osiguranje te se nastavlja širiti na druge zemlje Europe i svijeta. Par godina
kasnije u skandinavskim zemljama, a napose u Danskoj (1891. godine) te u Švedskoj
(1913. godine) osniva se mirovinsko osiguranje koje je najprije bilo namjenjeno starijim i
siromašnim ljudima, a kasnije za sve građane. U SAD - u se razvija potpuno drugačiji
sustav mirovinskog osiguranja, gdje država izdvaja znatno manje sredstava za socijalu te
kanalizira znatno manje nacionalnog dohotka za tu namjenu.
Na hrvatske prostore socijalno je zakonodavstvo iz Njemačke, a preko Austrije dospjelo
početkom 20 stoljeća u svojim početnim oblicima.
1
Hrvatski mirovinski sustav razvio se nakon Drugog svjetskog rata, kada je socijalno
osiguranje, a pod patronatom socijalističke države, postalo obvezno za sve zaposlenike. U
drugoj fazi mirovinsko je osiguranje obuhvatilo samostalne obrtnike i individualne
poljoprivrednike. Doprinosi zaposlenika i poduzeća slijevaju se u državni proračun, iz
kojeg se financiraju mirovine kao i druga socijalna davanja. Na djelu je posvemašnja
centralizacija i etatizacija prikupljanja i raspodjele sredstava za socijalne namjene.
Pedesetih godina dolazi do postupne decentralizacije te uvođenja samoupravnih
elemenata u upravljanje mirovinskim osiguranjem i fondovima.
1964. godine definirana je zakonska mogućnost da se građani koji do tada nisu bili
obuhvaćeni obveznim mirovinskim osiguranjem mogu uključiti u dobrovoljni mirovinski
fond. Nakon usvajanja Ustava iz 1974.godine dolazi do daljnje decentralizacije
socijalnog osiguranja, dakle i sustava mirovinskog osiguranja, tako se mirovinsko
osiguranje već u sedamdesetima provodilo po uzoru na zapadno europske zemlje.
2
Nakon usvajanja Ustava Republike Hravatske 1990 godine izmjenjen je Zakon o
mirovinskom i invalidskom osiguranju. Samoupravne interesne zajednice zamijenjene su
republičkim fondovima za mirovinsko osiguranje radnika. Neposredno nakon stjecanja
neovisnosti nije bilo znatnijih promjena u mirovinskim zakonima, nego su preuzete
odredbe ranijih zakona i drugih propisa o primjeni mirovinskih osiguranja.
3
1
Puljiz V., Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive, 2007:str 164
2
Puljiz V., Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive, 2007:str 169
3
Puljiz V., Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive, 2007:str 172
2
2.3 REFORMA MIROVINSKOG OSIGURANJA U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj je do prije desetak godina postojao samo javni mirovinski sustav
međugeneracijske solidarnosti i definiranih davanja. Stoga su se rashodi za tekuće
mirovine uglavnom financirali iz uplaćenih doprinosa zaposlenika. Takav je mirovinski
sustav dospio u duboku krizu jer se iz postojećih uplaćenih doprinosa nisu mogli
financirati umirovljenici. Tako su nastali manjkovi financirani transferima iz državnog
proračuna ili zaduživanjem države na domaćem, odnosno inozemnom financijskom
tržištu.
Najvažniji razlozi teškoća u hrvatskom mirovinskom sustavu mogu se grupirati u dvije
skupine: demografski i sistemski.
1.Demografsko-organizacijski razlozi
vezani su za starenje stanovništva koje treba
razlikovati od biološkog starenja. Taj fenomen postoji u svim srednje razvijenim i
visokorazvijenim zemljama koji treba razdvojiti od biološkog starenja, a obilježava ga:
povećan udio stanovnika starijih od 65 godina uslijed povećanog očekivanog
trajanja života, uz smanjenje broja novorođenih. Očekivano trajanje života u EU u
50 godina povećalo se za oko 5 godina, a do 2060 godine moglo bi narasti još za
6-7 godina. Tako je prema podacima Svjetske banke (
World Development
Indicators
, 2010.) prosjek očekivanog trajanja života za EU-15 2008. godine
iznosio 78 godina za muškarce i 83 godine za žene, a prema Državnom zavodu za
statistiku u Hrvatskoj je iste godine bio 72 godine za muškarce i 80 godina za
žene. U Hrvatskoj se udio stanovništva starijeg od 65 godina starosti povećao s
11,9% u 1991. na 15,7% u 2001., s procjenama na oko 25-32% do 2051. Slijedom
navedenoga došlo je do promjene dobne piramide, a približno sredinom 21.
stoljeća dobna piramida će izgledati kao urna - bit će šira u ovom gornjem dijelu
negoli u donjem (slika 1).
6
smanjivanje broja osoba u radnoj dobi i pad zaposlenosti te pogoršanje odnosa
broja umirovljenika i osiguranika
pogoršanje omjera broja uplatitelja doprinosa i umirovljenika zbog nisko utvrđene
zakonske dobi za odlazak u starosnu i prijevremenu mirovinu (zakonski oko 60
godina za muškarce i 55 za žene, ali je stvarna prosječna dob umirovljenja znatno
niža, i to čak za oko 5 godina)
učestalo prijevremeno umirovljenje zbog mogućnosti ostvarenja starosne
mirovine neovisno o starosti
široko primjenjivana definicija invalidnosti, zbog čega je mnogo osoba ostvarilo
invalidsku mirovinu
6
Vlahović Žuvela, E.: Razapeti između dva stupa, Banka , lipanj 2011. Zagreb
4
velika rasprostranjenost povlaštenih mirovina koje su obično vezane za pojedine
djelatnosti ili zanimanja (npr. mirovina se odobravala sa znatno kraćim stažem
osiguranja ili u uvećanom iznosu s obzirom na staž osiguranja i uplaćene
doprinose)
znatno smanjivanje broja osiguranika zbog zatvaranja poduzeća i ograničenih
mogućnosti zapošljavanja. Mirovinski je sustav postao skup način ublažavanja
socijalnih teškoća i nezaposlenosti i sve je teže obavljao osnovnu zadaću:
smanjenje rizika starosti, invalidnosti i smrti.
7
Slika 1. Promijenjen izgled dobne piramide (procjena Državnog zavoda za statistiku)
Izvor: Bejaković P:zbornik Analiza mirovinskog sustava, Mirovinski sustav u
hrvatskoj:problemi i perspektiva, str.2
http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf (06.04.2013)
7
Vlahović Žuvela, E.: Razapeti između dva stupa, Banka , lipanj
2011. Zagreb
5
starosnih i obiteljskih mirovina na koje su pravo imale stradale osobe ili obitelji
poginulih. Hrvatski je mirovinski sustav ujedno preuzeo plaćanje mirovina
osobama koje su mirovinska prava stekle u drugim republikama bivše države,
članovima bivše JNA te bivšim političkim zatvorenicima. Stoga se znatno
povećao broj umirovljenika te pogoršao relativni odnos umirovljenika i broja
zaposlenih. Dok je krajem 1980. godine na četiri osiguranika dolazio jedan
umirovljenik, danas na približno četiri zaposlena dolaze tri umirovljenika (slika
2).
Slika 2. Broj osiguranika i umirovljenika u razdoblju 1980.-2010.
Izvor:
http://www.ijf.hr/upload/files/file/AMS/zbornik.pdf (06.04.2013)
Iako su u Hrvatskoj stvarne mirovine razmjerno niske, mirovina je oko 41% prosječne
plaće. Prema podacima Mirovinskog zavoda kada bi stvarno radili puni radni vijek
mirovina bi, takozvana stopa zamjene (udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći),
iznosila zavidnih 60 posto. Tako se mirovinski sustav često optužuje za nešto za što nije
kriv. Uslijed velikih mirovinskih rashoda nastao je sve veći jaz između uplata i isplata, te
su mirovinski doprinosi bili dovoljni tek za manje od 3/5 mirovinskih rashoda. Povećani
transferi iz državnog proračuna utjecali su na to da je mirovinski sustav postao jedan od
najvažnijih izvora deficita proračuna. Nepovoljno se stanje može riješiti ili većim
doprinosima ili razlike neprestano treba namirivati iz proračuna, na štetu drugih stavki.
Ni jedno ni drugo nije poželjno. Zbog toga je Hrvatska sredinom 1990-ih započela
mirovinsku reformu.
Osnovni je cilj reforme bio uspostaviti dugoročno održivi sustav koji će na bolji način
štititi od rizika starosti, invalidnosti i smrti. U reformiranom sustavu nastoje se bolje
7
