Odlomak

Pojam maloletničke delikvencije

Maloletnička delinkvencija je prestupničko ponašanje specifično za populaciju maloletnika. U užem, strogo pravnom smislu, svi vidovi ponašanja mladih, starijih od 14, a mlađih od 21 godinu koji, prema zakonu, spadaju u krivična dela. Svi oblici delinkventnog ponašanja mladih mogu se svrstati u četiri kategorije: radnje destruktivno uperene protiv integriteta drugih ličnosti, radnje destruktivno uperene protiv vlasništva i materijalnih dobara drugih, radnje povlačenja i radnje samouništenja. Postoji i podela koja u oblike delinkvencije uključuje: prestupe krivično-pravnih normi, prestupe prekršajnih normi i prestupe moralnih normi.

Delinkvent je u širem smislu osoba koja ispoljava antisocijalna ponašanja kojima krši moralne, prekršajne i krivično-pravne norme. U psihološkom smislu, nekada znači delinkventnu ličnost koja ima određena i specifična psiho-socijalna svojstva (npr. psihopatija, agresivnost, emocionalna nezrelost, snižena inteligencija itd.) koja uzrokuju devijantna ponašanja. U krivično-pravnom smislu – osoba koja je izvršilac krivičnih dela. Pojam se najčešće vezuje za maloletnike koji vrše prekršaje i krivična dela.

Delinkvencija je u opštem smislu ukupnost ljudskih ponašanja kojima se ugrožavaju osnovne društvene norme i vrednosti. U užem i najčešće korišćenom smislu, pod delinkvencijom se podrazumevaju različiti oblici devijantnog i nekomformističkog ponašanja dece i maloletnika kojima se krše neke od društvenih moralnih, prekršajnih i krivičnih normi. Najčešći oblici maloletničke delinkvencije su asocijalna ponašanja, različiti oblici prekršaja, imovinski delikti i delikti protiv života i tela. Na ova ponašanja postoje specifični institucionalizovani preventivno zaštitni, porodično-pravni i procesno-krivični vidovi društvenog reagovanja koji se razlikuju od društvenog reagovanja na prestupnička ponašanja odraslih.

Karakteristike mladih delikvenata

Odrastanje je vrlo dinamičan proces. Mladost je razdoblje života u kojem se pojedinac suočava sa različitim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. To je ujedno i najintenzivnije kognitivno, emotivno i konativno razdoblje koje je obeleženo sticanjem znanja i usvajanjem različitih navika, sudova, vrednosti, stavova. Jedan od najvećih zahteva je izgradnja vlastitog identiteta i potraga za odgovorima na brojna pitanja.

Kod mladih se javlja potreba za druženjem i uključivanjem u društveni život šire zajednice kroz pripadanje određenim vršnjačkim grupama i društvima. Ako se pojedinac uključi u određenu skupinu koju društvo identifikuje kao pozitivnu grupu koja neguje i promiče određene pozitivne vrednosti i ciljeve, imajući u vidu poštovanje normi i zahteva šire okoline onda možemo govoriti o zadovoljavajućem uključivanju. Međutim, u nekim manje kontrolisanim uslovima mladi se udružuju i identifikuju s devijantnim grupama tražeći sebi slične sa istim psihičkim i društvenim problemima, a kao cilj i sadržaj njihovo druženje postaje obeleženo nasiljem, zavisnošću, različitim kaznenim delima i to sve kao sastavni deo rituala grupe. Takvo uključivanje prouzrokuje devijantno ponašanje koje često prerasta u delinkvenciju i kaznena dela te postaje pretnja široj zajednici.

 

 

Fizičke osobine mladih delikvenata

Fizički se ova deca ne razlikuju mnogo od ostale dece. Prema nekim studijama ( npr. istraživanja bračnog para Glik ) maloletni prestupnici, u poređenju sa ostalom decom, ne razlikuju se značajno u visini i težini. Glikovi su utvrdili da su maloletni prestupnici u većem stepenu mezamorfni, nego ostali.

Maloletni delikventi nisu fizički inferiorniji u poređenju sa ostalom decom. Skoro sva ova deca preležala su mnoga dečija oboljenja (boginje, šarlah, oboljenje disajnih puteva i stomačna oboljenja) što se verovatno odrazilo na njihov razvoj i školovanje. Ipak fizičke razlike između maloletnih delikvenata i ostale dece nisu velike i sigurno nisu odlučujuće u pojavi maloletničkog prestupništva, već i niz drugih faktora.

Inteligencija mladih delikvenata

Niža inteligencija može da utiče posredno na pojavu maloletničke delikvencije, jer se ove osobe teže socijalno prilagođavaju, teže uče i pre napuštaju školu, slabije uspevaju u poslu. Pored toga, deca sa smanjenom inteligencijom su sugestibilnija, nego deca prosečne inteligencije, manje kritična, tako da lako mogu da padnu pod uticaj drugih, posebno ako su im jedini prijatelji vaspitno zapuštena deca.

Ranija istraživanja pokazivala su da 50% do 75% maloletnih delikvenata upravo deca sa smanjenom inteligencijom.

Novija istraživanja pokazuju da je većina maloletnih delikvenata i vaspitno zapuštene dece, upravo, prosečne inteligencije (procenti se kreću od 70% do 90% ).

Neka istraživanja pokazuju da ima čak od 10% do 20% maloletnih delikvenata i među decom iznad prosečne inteligencije.

Većina maloletnih delikvenata ima prosečnu inteligenciju i sama inteligencija nije presudan faktor u nastajanju maloletničke delikvencije.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari