Odlomak

1. Uvod
Prema članu 3 Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina ’’zabranjuje se svaki oblik diksriminacije, na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj, jezičkoj osnovi prema licima koja pripadaju nacionalnim manjinama’’. A upravo sa tim se gotovo svakodnevno sreću pripadnici romske nacionalne manjine u svim oblastima života. U članu 4 istog zakona ističe se važnost obezbeđivanja ‘’pune i efektivne ravnopravnosti između pripadnika nacionalnih manjina i pripadnika većinske nacije’’.
U definisanju mera za poboljšanje situacije u romskim naseljima ‘’potrebno je koordinirano ušečće svih zainteresovanih strana – lokalnih vlasti, udruženja građana, romske i neromske zajednice, a po potrebi i resornih ministarstva’’ (Strategija za unapređivanje položaja Roma u republici Srbiji, 2009). Prema istoj startegiji glavni cilj integracije i inkluzije romskih naselja u društveni sistem grada je ‘’smanjenje i postepeno eliminisanje društvene segregacije’’. Takođe je istaknuta velika uloga lokalne romske zajednice, između ostalog i ‘’jačanje inicijalnih razvojnih jezgara (grupa stanovnika i porodica romskih naselja) koja mogu da pokrenu i povuku razvoj naselja’’.
Da bi naše društvo bilo solidarno građansko društvo potrebno je svima dati iste mogućnosti za ostvarivanje sopstvenih prava, između ostalog obezbediti jednak pristup stanovanju i odgovarajuće uslove stanovanja, odnosno dostojanstven život. Kako Srbija teži evropskim integracijama, moraće više pažnje da posveti ugroženim i ranjivim grupama, kao što je romska zajednica. Treba raditi na poboljšanju kvaliteta života u romskim naseljima kao i na rešavanju problema nelegalnih romskih naselja. Rešavanje ovih problema u stvari predstavlja i rad na zaštiti manjinskih i socijalnih prava. ’’Biti zainteresovan znači biti spreman da se stupi u aktivan odnos prema nečemu da bi se zadovoljila neka lična potreba ili određena društvena potreba ili težnja (društveni ili javni interes)’’ (Balić, 2006)
Neki od uzroka loših stambenih uslova Roma treba tražiti u njihovoj društvenoj marginalizaciji, nedovoljnom obrazovanju, lošem ekonomskom položaju, odnosno sveobuhvatno siromaštvo u kojem žive, ali i u nedovoljnom broju jeftinih stanova na tržištu.
Većina akcija koje se pokreću za unapređenje romskih naselja u Srbiji, pokreću se na loklanom nivou od strane lokalne samouprave ili nevladinih organizacija.

Pored rešavanja pitanja stanovanja treba paralelno podsticati zapošljavanje, obrazovanje i raditi na poboljšanju socijalne i zdravstvene zaštite.

Dekada za inkluziju Roma 2005-2015. je međunarodna inicijativa kojoj se priključila i Srbija i koja ima za cilj unapređenje položaja Roma u prioritetnim oblastima: obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje i stanovanje.

2. Problemi romskih naselja u Srbiji
’’Romsko naselje je termin koji označava deo grada ili sela nastanjen prvenstveno Romima. Kada se ističe isključenost romskog naselja iz urbanog sitema upotrebljava se reč ’’geto’’. Ili nešto neutralniji izraz ’’enklava’’. U starijim tekstovima sreće se izraz Cigan-mala’’. Ova definicija data je u Smernicama za unapređivanje i legalizaciju neformalnih romskih naselja, koje je 2007. godine donelo Ministarstvo za kapitalne investicije.
‘’ Procenjuje se da od oko 600 romskih naselja u Srbiji 35% nema vodovod, oko 60% nema kanalizaciju, oko 45% nema uređene ulice, a oko 10% nema električnu mrežu. Najveća je koncentracija Roma u onim regionima i opštinama koje su najnerazvijenije, a to je jugoistok Srbije’’ (RIC (2008). Većina romskih naselja nije obuhvaćena planskom regulativom. Među pripadnicima romske zajednice nizak je nivo svesti o mogućnostima za unapređivanje sopstvenih životnih uslova. Nepostojanje sistematizovanih urbanističkih podataka o siromašnim područjima i romskim naseljima predstavlja jednu od osnovnih prepreka u sagledavanju stvarnih razmera stambenih problema romske zajednice.

Život u neformalnim naseljima donosi brojne probleme, između ostalog, stanovnici tih naselja ne mogu da ostvare razna građanska prava usled neposedovanja ‘’zvanične adrese’’, odnosno nemogućnosti da prijave prebivalište i dobiju ličnu kartu i državljanstvo.

Romi su jedna od najugroženijih grupa stanovništva u Srbiji. Većina Roma uglavnom žive u lošim stambenim uslovima u posebnim, izolovanim naseljima, getoima. Kuće su najčešće od cigala, ćerpiča, naboja, kartona, lima i otpadnih materijala koje predstavljaju improvizovane privremene smeštajne objekte i ne ispunjavaju osnovne uslove za život. Neretko se desi da privremeno nije privremeno, već zbog društvene marginalizacije i nepostojanja pre svega političke volje za rešavanje ovog problema, a zatim i sredstava, to postaje i trajni smeštaj. Često se dešava da žive na tuđem zemljištu, u neplanski podignutim straćarama, odnosno pravni status vlasništva nad zemljištem i objektima je neregulisan. Jedan od najvećih problema takvih naselja – mahala je nepostojanje ikakve ili neadekvatne osnovne infrastrukture (kanalizacione, vodovodne, elektroenergetske, putne i dr). Neke naseobine su smeštene na veoma lošim, pa čak i opasnim terenima. Veliki problem je i prenaseljenost tih naselja.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Arhitektura

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari