Predmet:

 

Menadzment

Tema

:

 

Motivacija zaposlenih 

Mentor:                                                                            Student: 
Prof. dr Slavko Karavadic

                                                           

 2013.

Sadržaj

Sadržaj 

.....................................................................................................................................2

Uvod 

.........................................................................................................................................3

Istorija upravljanje ljudskim resursima i  nagrađivanja

 .......................................................3

Vodjenje 

 ..................................................................................................................................

4

Značaj motivacije u menadžmentu

 .........................................................................................

5

Faktori koji utiču na radnu motivaciju 

..................................................................................5

Teorije motivacije 

....................................................................................................................

6

Materijalne nagrade i strategije motivisanja 

..........................................................................7

Šta najviše motiviše zaposlene

?.............................................................................................. 8

Kako razmišljaju zaposleni a kako poslodavci?

......................................................................9

Kako to rade u poznatim organizacija u svetu

........................................................................9

Motivacija u poznatim organizacijama u Srbiji

....................................................................10

A šta kaže zakon? 

..................................................................................................................11

Zaključak 

...............................................................................................................................12

Literatura

 

...............................................................................................................................13

2

background image

Mičigenska škola je od 1947. godine bila posvećena ponašanju rukovodilaca. Njima 

je  rukovodio profesor psihologije i sociologije Rensis Likert. U mičigenskim studijama je 
rukovodilačko ponašanje svedeno na "usmerenost na zaposlene" i na "usmerenost na posao". 
Metod   utvrđivanja   ovih   usmerenja   rukovodilačkog   ponašanja   je   bio   drugačiji,   jer   su   na 
osnovu objektivnih kriterijuma, najpre razvrstane sve posmatrane organizacije u pogledu 
uspešnosti, a zatim su intervjuima ispitivani metodi rukovođenja, posebno u uspešnim i 
posebno u neuspešnim firmama.  Rangiranjem po finansijskim rezultatima sve posmatrane 
filijale su mogle biti lako razvrstane na uspešne, osrednje uspešne i neuspešne.  Posle toga su 
intervjuisali posebno rukovodioce uspešnih i posebno rukovodioce neuspešnih organizacija u 
pogledu   njihovog   rukovodilačkog   ponašanja.   Na   taj   način   su   identifikovani   metodi 
karakteristični za uspešne i metodi karakteristični za neuspešne rukovodioce.

Na   pitanja   o   tome   kako   rukovode,   tj.   šta   čine   da   bi   njihovi   saradnici   uspešno 

izvršavali zadatke, tipičan odgovor neuspešnih rukovodilaca je bio od prilike ovakav: "... 
Najpre dam zadatak, tj. kažem šta treba da se uradi, kada i kako. Zatim pitam saradnike da li 
im je to jasno, i ako je potrebno dam im dopunska objašnjenja, a posle toga ja se povlačim 
jer to više nije moj već njihov posao. Oni znaju da zadatak moraju izvršiti oni, a ne ja. Moja 
uloga je tada da pratim da li se zadatak izvršava kvalitetno i na vreme. Staram se da onaj ko 
izvršava zadatke bude nagrađen, a da onaj ko ne izvršava zadatke ne prođe dobro...“
S druge strane šefovi uspešnih firmi su davali suprotan odgovor:   "Kad dam zadatak, tj. 
kažem šta treba da se uradi, kada i kako, pitam saradnike da li im je to jasno, i ako je 
potrebno   dam   im   dopunska   objašnjenja,   a   posle   toga   dolazi   ono   najvažnije   u   mom 
rukovođenju. Interesujem se za njihove probleme u poslu i zajedno sa njima tražim rešenje i 
pomažem im. 
Imam sluha za njihove dobre ideje i pružam im podršku. Ljudi to pamte i kasnije uzvraćaju 
maksimalnim zalaganjem. Imam poverenja u svoje saradnike, ali naravno, kontrolišem šta je 
na kraju urađeno, a šta nije".

3

Vodjenje

Vodjenje se definise kao odnos izmedju pretpostavljenih (menadzeri) i nizis nivoa 

upravljanja i izvrsenja (zaposleni i radnici) u zajednickom cilju efikasnog obavljanja poslova 
i zadataka organizacije. Obuhvata veci broj pojedinacnih poslova i aktivnosti, a predstavlja 
dvosmernu komunikaciju izmedju menadzera i zaposlenih.

Vodjenje kao faza menadzmenta obuhvata sledece osnovne aktivnosti:

-     usmeravanje i koordinaciju,
-

motivaciju,

-

komuniciranje,

-

odlucivanje menadzera.

Značaj motivacije u menadžmentu

Motivacija 

je sposobnost 

(rukovodioca) da iz prosečnog saradnika izvuče maksimum

2

 Lončarević, R., Mašić, B., Đorđević – Boljanović J., 

MENADŽMENT – PRINCIPI, KONCEPTI I PROCESI,

 

Beograd,  2007. str.72

3

 Čukić B., Menadžment ljudskih resursa, Kruševac, 2004. str. 25

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti