Motivisanje zaposlenih

UVOD

Ljudi, njihove potrebe, motivacija i zadovoljstvo sve više postaju središte pažnje menadžmenta ljudskih potencijala. Preovlađuje shvatanje da ljudski kapital predstavlja glavno oruđe konkurentske sposobnosti i prednosti na globalnom tržištu.
Ljudi su osnov za funkcionisanje svake firme. Kako je poznato da ljudi najbolje obavljaju onaj posao koji vole, zadatak je menadžera da otkrije koja znanja i sposobnosti posjeduju zaposleni u firmi. Na osnovu toga, mora da rasporedi zaposlene na ona radna mesta na kojima će njihove osobine najbolje doći do izražaja, gde će zaposleni biti u mogućnosti da upotrebe sva svoja znanja, vještine i iskustva i time da doprinesu efikasnom poslovanju firme, tj. njenom uspehu na tržištu. Najuspješnije svjetske kompanije održavaju položaj tržisnih lidera kroz posvećivanje dodatne paznje procesu selekcije, jer time dodatno povećavaju svoju efikasnost i rentabilnost.

POJAM I ZNAČAJ MOTIVACIJE

Motivacija je uticanje na ljude da se ponašaju na način koji je poželjan za ostvarivanje ciljeva preduzeća i zadovoljenje njihovih potreba. Ključni su ciljevi preduzeća i potrebe zaposlenih. Oni su složeni i promjenljivi, te se motivacija razvija stalnim istraživanjem ciljeva preduzeća, potreba zaposlenih i obezbjeđenju zadovoljavanja potreba u okvirima ostvarivanja ciljeva preduzeća. Stoga je karakteristično bogatstvo rešenja motivacije i njihova fleksibilnost.

Značaj motivacija za ostvarivanje postavljenih ciljeva je veliki i povećava se sa razvojem, jer se povećavaju materijalna ulaganja u reprodukciju i povećava se uloga znanja tj. ljudskog činioca u reprodukciji.
Problem motivacije se sastoji u identifikovanju ciljeva preduzeća, potreba zaposleih i njihovog povezivanja. Problem motivacija za rad se u savremenom preduzeću rešava u kontekstu rukovođenja (menadžmenta). Sprovođenje poslovnih odluka zavisi od motivisanosti. Stoga, motivacije predstavljaju značajan segment rukovođenja preduzećem, odnosno rukovođenja ljudskim resursima. Dolazimo do zaključka da preduzeća imaju dve vrste strategija, koje moraju biti usko povezane:

1. Eksterna – način takmičenja na tržištu (konkurisanja), i
2. Interna-način razvijanja, angažovanja, usmeravanja, motivisanja i kontrolisanja unutrašnjih resursa.