Odlomak

1 Uvod
Tek na posebnom suđenju liječnicima u Nürnbergu (Ärzteprozessgerm. ili Doctors’ trial) 1946 – 1947. god. po završetku II svjetskog ratasve strahote nacističke medicine su izašle na vidjelo. To je bilo prvo od 12 suđenja za ratne zločine njemačkih doktora medicine. Na tom je suđenju za ratne zločine i zločine protiv čovječanstva optuženo 23ljudi, od kojih je 20 bilo doktora medicine, na smrtnu kaznu je osuđeno 8, oslobođeno je 6 zbog nedostatka dokaza, a ostali su osuđeni na višegodišnju robiju. Nekim nacističkim doktorima nije suđeno jer su prije toga pobjegli, neki od njih kasnije su uhvaćeni i suđeno im je za ratne zločine.
Suđenje u Nürnberguje bilo i povod za stvaranje Nurnberškog kodeksa 1947. godine. To je prvi međunarodni kodeks o načelima etike u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim pokusima. Pravila kodeksa štite cjelovitost čovjekove osobe, određuju uvjete za etičko izvođenje pokusa i ističu nužnost dobrovoljnog pristanka ispitanika na istraživanje.Na temelju tog kodeksa Svjetsko udruženje liječnika izglasalo Deklaraciju u Helsinkiju 1964. godine, koja s dopunama čini osnovni dokument o etici te ima znatan utjecaj na stvaranje međunarodnog, regionalnog i nacionalnog zakonodavstva.
Što je nacistička medicina i što je karakterizira?

 

2 Lebensborn projekt: stvaranje arijevske super djece

Program „Lebensborn“ („Izvor života“) pokrenut je 1935. u nacističkoj Njemačkoj. Njezin osnivač i glavni ideolog bio je HeinrichHimmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika. Prema programu, roditelji djece koja su kasnije trebala upravljati svijetom morali su biti plavooki i svjetlokosi potomci arijevaca, vjerni esesovskim idealima. Dijete takvih roditelja trebalo je, kao i oni, imati plave oči i svijetlu kosu. Tako je vrhovno vodstvo nacističke Njemačke zamišljalo ljude budućnosti. Još 1932. god, dakle prije nego što je postao Reihskancelar Njemačke, Adolf Hitler i suosnivači Nacional socijalističke partije, napismeno su sačinili nacrt kako treba da izgleda nova ljudska rasa koja će ostvarivati planove za svjetsku dominaciju.Takvom opisu najviše su, osim Njemica, odgovarale žene iz skandinavskih zemalja, pogotovo Norvežanke. Smatralo se da su one „potomci drevnih Vikinga“ i čistokrvne arijevke koje za Führera mogu rađati „pravu“ djecu. Međutim, ni Norvežanke nisu mogle pomoći u planiranom tempu reprodukcije arijevske rase, te je početkom II svjetskog rata iznesen prijedlog da se program proširiti i na pripadnike drugih nacija. U okviru programa „Lebensborn“ nacisti su od 1941. do 1944. iz Poljske, tadašnje Jugoslavije, Češke, Ukrajine, Rusije i drugih zemalja odveli stotine tisuća plavokose i plavooke djece kako bi od njih stvorili prave arijevce.
Lebensbornje trebalo spriječiti „inferiorne ljude“ da imaju djecu (negativna eugenika) i podsticati one „superiorne“ da se što više razmnožavaju (pozitivna eugenika).Eugenika u nacističkoj Njemačkoj se provodila kao socijalna politika, sa „željom“ da se popravi Arijska rasa i da se prvotno smanji broj svih onih koji ne spadaju u idealiziran prikaz Arijca ili Arijke, i na koncu da se stvori „lebensraum“ ili životni prostor za Arijsku rasu bez mogućnosti prljanja iste, tako što će se iskorijeniti svi oni koji ne nalikuju Arijcima.
Nacisti su tako počeli ubijati ili protjerivati u koncentracijske logore: kriminalce, disidente, političke neistomišljenike, homoseksualce i biseksualce, mentalno i fizički hendikepirane, te sve one koje su smatrali inferiornim rasama – naročito Židove, Slavene i Rome.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari