Nadležnost notara u BIH

Nadležnost notara u BIH

UVOD U RAD

Notarijat nema dugu tradiciji na prostoru BiH. Kraljevina Jugoslavija je bila donijela Zakon o javnom bilježništvu 1930. godine sa ciljem da unificira ovu službu na cijeloj teritoriji.Socijalistička Jugoslavija međutim nije preuzela ovaj institut u svoj pravni poredak. Pri tome bivša SFRJ nije, za razliku od nekih drugih socijalističkih zemalja, poznavala ni instituciju državnog notarijata.Nakon disolucije bivše SFRJ sve novoformirane države su donijele propise o notarijatu/javnom bilježništvu, ali se nalaze u različitim fazama implementacije ove službe. I u Bosni i Hercegovini je u sklopu reforme pravnogsistema i pravosuđa uveden institut notarijata/javnog bilježništva. Uvođenje notarijata u pravni sistem jedne zemlje može se smatrati strateškom reformom u procesu tranzicije; ono je dio reforme pravosudnog sistema i pokušaj približavanja evropskim standardima pružanja pravnih usluga, naročito u oblasti građanskog i privrednog prava.Notarska služba može znatno doprinijeti pravnoj sigurnosti u onim pravnim oblastima koje su stavljene u nadležnost notara. Preduvjet za to je da propisi adekvatno reguliraju poziciju ove pravne službe (pristup službi, postupak izbora od čega zavisi stručnost i nepristrasnost vršitelja notarske službe, odgovornost notara, nadzor nad notarskom službom itd.), kao i način obavljanja službe notara. Od ovih propisa zavisi tko će biti notar i kako će notari obavljati svoju službu. Drugo važno pitanje je pravno-političke provenijencije i od njegovog rješenja zavise zadaci notarske službe u jednoj zemlji, odnosno nadležnost notara. Ova dva krucijalna pitanja (pristupa notarskoj službi i nadležnosti notara) su u zemljama nasljednicama bivše SFRJ riješena na različit način. Ovaj će se rad, shodno samom naslovu, baviti samo pitanjem nadležnosti notara i to u Bosni i Hercegovini, pri čemu će bosansko-hercegovačka rješenja biti upoređivana sa rješenjima u regiji.Nadležnost notara je u BiH u principu propisana zakonima entiteta i Brčko Distrikta BiH koji reguliraju notarsku službu, a dijelom i zakonima koji reguliraju određene pravne oblasti. Propisi o notarima u sva tri dijela BiH su u velikoj mjeri harmonizirani, što znači da predviđaju i isti krug nadležnosti notara. Pri tome su zakoni o notarima postupovni propisi koji su primarno trebali propisati postupak sačinjavanja određenih vrsta isprava i općenito način poduzimanja određenih službenih radnji; odgovarajućim materijalnopravnim propisima trebalo je biti određeno koji pravni poslovi trebaju biti sačinjeni u formi notarski obrađene isprave (npr. zakonima koji uređuju promet nekretnina, upis u određene registre, nasljedno pravo i sl.). U vremenu kada su bili pripremani zakoni o notarima u BiH nije bilo za očekivati da će istovremeno sa njihovim donošenjem biti izmijenjeni odgovarajući posebni zakoni i biti predviđena nadležnosti notara da sačinjava određene pravne poslove. Stoga su u zakone o notarima unesene materijalnopravne odredbe u pogledu poslova za koje se zahtjeva notarska obrada, a za koje je izričito propisano da imaju temporalni karakter, te da će biti derogirane u mjeri u kojoj pojedini posebni zakoni budu uređivali ovo pitanje.

Određenje nadležnosti notara je pravno-političko pitanje i to kako u pogledu kruga pravnih poslova za koje je obavezna forma notarske obrade, tako i u pogledu kruga poslova koji će notarima biti povjereni, bilo da se time oni izuzimaju iz nadležnosti drugih državnih organa, ponajprije sudova, bilo da ostaje paralelna nadležnost notara i drugih organa. reguliraju nadležnost notara su bile predmetom i ustavnih tužbi. Obaveza notarske obrade je u BiH propisana u širem obimu nego u drugim zemljama nasljednicama bivše SFRJ, što je moguće bilo razlogom i za veliki stepen neprihvatanja i osporovanja, prvenstveno od drugih pravnih profesija (odvjetničke, sudijske), naročito iz razloga što ne postoji paralelna nadležnost notara i odvjetnika, ali i od strane doktrine.Primarne nadležnosti notara sastoje se u poduzimanju notarske obrade isprava, izdavanju potvrda i vršenju ovjere potpisa, rukoznaka, prijepisa i sl. Sačinjavanje isprava doktrina naziva njegovom certifikacijskom funkcijom, a notarsku obradu izjava o pravnim poslovima normativno-certifikacijskom funkcijom. Pored ove osnovne nadležnosti, notari mogu obavljati i druge poslove dopuštene zakonom o notarima. Tako notar može preuzeti na čuvanje isprave, gotov novac, stvari od vrijednosti (u doktrini označeno kao depozitna funkcija notara).Postoje i poslovi koji nisu primarno u nadležnosti notara, ali im mogu, uz njihovu saglasnost, biti povjereni od strane suda ili drugog državnog organa (npr. popis i pečaćenje ostavinske i stečajne mase, određene radnje u postupku izvršenja).To je tzv. komesarijalna funkcija notara. U ovom radu će zbog njenog posebnog značaja u principu biti istražena i prikazana normativno-certifikacijska funkcija notara, odnosno nadležnost notara da sačinjava zapise o pravnim poslovima (izjavama volje stranaka). Ovaj rad će biti tako sistematiziran da će nakon općih razmatranja o normativnocertifikacijskoj nadležnosti notara, odnosno postupku notarske obrade (A), posebno poglavlje biti posvećeno pojedinim vrstama pravnih poslova za koje je predviđena notarska obrada (B), i to djelatnosti notara u porodičnopravnim stvarima (1.), djelatnosti notara kod zaključenja ugovora o poklonu (2.), u pravnim poslovima koji imaju za predmet sticanje i prenos stvarnih prava na nekretninama (3.), nasljednopravnim stvarima i ostavinskom postupku (4.), statusnim stvarima trgovačkih društava (5.) i izvršnom postupku (6.).