Odlomak

Uvod

Zloupotreba droge je naročito karakteristična za moderno društvo. Naglo raste broj uživalaca droge, a naročito među mlađima, među srednjoškolcima, pa i starijim osnovcima. Drogu najviše koriste mladi uzrasta između 14 i 25 godina. Postoje podaci da se vrijeme počinjanja konzumiranja psihoaktivnih supstanci i uspostavljanje zavisnosti javlja kod sve mlađih adolescenata, čak kod djece od 12 ili 13. Razlozi su brojni i raznovrsni. Uzimaju je iz znatiželje, dosade, potištenosti, želje za avanturom, slabosti da odbiju ponuđenu drogu kao i zbog nedostatka čvršće veze sa porodicom, a s obzirom na to da adolescenti još nemaju potpuno formiranu ličnost, kod njih se javlja i potreba za identifikacijom sa vršnjacima. Naime, dijete se rađa, živi i razvija u određenoj socijalnoj sredini, u njoj se formira kao ličnost i postaje njen aktivan član. Opravdano se smatra da su porodica i škola dva ključna agensa socijalizacije mladih, ali se pritom ne zapostavlja značaj i drugih drustvenih činilaca, kao što su grupe vršnjaka, organizacija slobodnog vremena, uticaji medija, kulture i društveno-ekonomskih odnosa.
Ukoliko ovi faktori nisu adekvatni, oni u sprezi sa određenim predispozicijama pojedinca mogu postati uzrok prestupničkog ponašanja i kriminaliteta.
Prestupničko ponašanje kao posljedica zloupotrebe droga počinje od obmanjivanja roditelja, laži, krađa, prosjačenja, prostituisanja, pa do krvnih delikata. Važno je napomenuti da postoji više definicija za prestupničko ponašanje. Pod njim se mogu podrazumjevati sve devijacije u ponašanju koje se ispoljavaju kod mladih, počev od blažih vidova, npr. asocijalnog ponašanja mladih, pušenja, bežanja iz škole, bežanja od kuće, pa do protivdruštvenog ponašanja mladih koja su prema pozitivnim zakonima određena kao krivična dela i prekršaji.
1.Ličnost maloljetnika
1.1.Karakteristike ličnosti maloljetnika

Pojam „dijete“ definisan je u članu 1. Konvencije o pravima dijeteta koji glasi: „U ovoj Konvenciji dijete znači svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se po zakonu koji se primjenjuje na dijete punoljetnost ne stiče ranije.“ U izučavanju karakteristika ličnosti i ponašanja djece i maloletnika treba imati na umu da se radi o osobama koje su u fizičkom, psihičkom i društvenom razvoju. Mladi su u prelaznom stadijumu iz socijalnog položaja djeteta u socijalni položaj odrasloga.
Mladost je period života u kojem se pojedinac suočava s različtim problemima i zadacima koji se pred njega postavljaju. To je ujedno i najintenzivniji kognitivni i emotivni period koji je obilježen sticanjem znanja i usvajanjem različitih navika, sudova, vrednosti, stavova.
U biološkom smislu maloljetstvo je period naglog tjelesnog razvoja ličnosti, što se odražava i na način ponašanja maloljetnika, izražen pretežno u tromosti, osećanju umora i usporenim reakcijama na spoljašne događaje.

1.1.Faktori koji utiču na formiranje ličnosti

Socijalizacija je proces učenja tokom kojeg usvajamo norme i pravila svoje kulture, te postajemo sposobni da učestvujemo u društvenim odnosima. Vaspitanje predstavlja težak zadatak, ali je tačno i to da u velikoj većini slučajeva društvo uspešno socijalizira osobu.
Razlikujemo tri nivoa socijalizacijskog procesa: primarnu, sekundarnu i tercijarnu socijalizaciju. Primarna socijalizacija se odvija od rođenja do 4. godine života, kad dijete uči u svojoj obitelji od najbližih članova, majke, oca, bake, deda. Sekundarna socijalizacija odvija se u dobi od 4. do 16. godine života. U tom razdoblju kroz interakciju s drugim grupama uči biti članom društva. Tercijarna socijalizacija obuhvata sticanje znanja od vršnjaka, prijatelja, profesora, voditelja na poslu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari