Univerzitet u Banjoj Luci
Pravni fakultet
NASILJE KAO STIL ŽIVOTA
Seminarski rad: Osnovi sociologije sa sociologijom prava
Mentor: prof. dr Dragana Vilić Student: David Rakita 105/19
Banja Luka, 2020. godine
Sadržaj
1. Uvod 3
2. Nasilje kao pojava 3
3. Ublaženje nasilja kroz istoriju 4
4. Siromaštvo kao uzrok nasilja 5
5. Vršnjačko nasilje 7
5.1.
Vrste vršnjačko nasilja
8
6. Nasilje u porodici 9
6.1.
Faktori koji dovode do nasilja u porodici 10
6.2.
Oblici ispoljavanja nasilja 10
6.3.
Posljedice nasilja u porodici 12
7. Zakonske oblasti 9
7.1.
Ekonomska prava žena
9
7.2.
Obrazovanje, nauka i kultura
10
7.3.
Privatni i porodični život
11
7.4.
Javna i politička sfera
11
7.5.
Višestruka diskriminacija
12
8. Zaključak 12
9. Literatura 14
reagovanja na društvenom polju su sve raznovrsnije. Naša stvarnost je prešla na
„medijski kabl, uključujući i tragične događaje iz prošlosti“. To znači da je prekasno za
njihovu provjeru i istorijsko shvatanje. Istoriju je trebalo razumjeti dok je bilo istorije“.
Ovim posljednjim stavom Žan Bodrijar je nagovjestio prenošenje ogledanja nasilja i
terorizma u „medijski kabl“, koji putem televizije postaju svjetsko, nasilje koje tom
svjetlošću postaje prerušeno. Prerušeno jer više nema atavističkog, starinskog nasilja
koje je „istovremenoentuzijastičko i žrtveno. Relativno opadanje nasilja, doduše sporo i
kolebljivo, ublažavanje agresivnosti i fizičkog nasilja tokom istorije, objašnjava se
kulturnim napretkom čovječanstva – napretkom koji se dešava nešto sporije od
tehnološkog napretka. Ublažavanje i „kultivisanje „ nasilja, bez obzira na primjere
fizičkog i drugog nasilja među ljudima i prema prirodi, rezultat je kulturnog razvoja i
istorije manira, smanjivanje rizikaza pojedinca da naleti na arhaično i izrazito fizičko
nasilje karakteristično za tradicionalna društva. S druge strane, povećan je trag
osjetljivosti na nasilje i moralne reakcije u odnosu na fizičko nasilje.
Izčezavaju oblici arhaičkog nasilja koje je bilo rezervisano za tradicionalno društvo i
vladajuću klasu kao instituciju „legalnog nasilja“. Ovdje se imaju u vidu dvoboji i
viteška razručavanja između pojedinaca. Bez obzira na svakodnevno prikazivanje
seksualnog nasilja ono opada. Ne treba izgubiti iz vida da je ova vrsta nasilja bila vrlo
raširena prema potčinjenim osobama (slugama, radnicima). Emancipacija žena,
aktivnost ženskih pokreta uticali su da se otkrivaju i javno žigošu
2
svi oblici seksualnog
nasilja.
3) Ublažavanje nasilja kroz istoriju
Talasi besprimjerenog nasilja, tokom društveno-istorijskog razvoja su se, dakle,
postepeno ublažavali.Zastupnici ovog stanovništva to objašnjavaju sljedećim
argumentima:
2
Dragan Koković; „Pukotine kulture – 2. izmenjeno izdanje“ ; Prometej 2005; str 413
a) Porast materijalnog i kulturnog standarda, izoštrenija moralna i fizička
osjetljivost i racionalniji proračun interesa prema svim vidovima agresivnosti i
nasilništva kod modernog čovjeka. Zbog toga je modernom čovjeku nasilje
(uopšte i u njegovim konkretnim rukama), nepodnoćljivo ili mnogo teže
podnošljivo nego što je bilo njegovim precima, čak i onda kada je stvarno nasilje
manje, odnosno i onda kada manje okrutno. Na ovo svakako utiče svježe
pamćenje prohujalih ratova i podivljalog nasilja.
b) Pretnja i strah od totalnog uništenja u bližoj prošlosti izazivala je „ trajan,
opsesivan strah i stravičan račun o individualnoj, grupnoj i generičnoj
ugroženosti, prema kojoj je subjekt nemoćan, banalizovan predmet politike.
Kako u takvim okonostima ne bi bio opsjednut nasilje, čak i onda kad ono
trenutno ne djeluje i kada nije na djelu, mi znamo da je potencijal nasilja oko nas
nesrazmjerno veći nego što je ikad bio u istoriji“.
3
c) Masovna sredstva komuniciranja stvaraju presjetljivost ali i svikavanje na nasilje.
Još uvijek u dovoljnoj mjeri nije procijenjena njihova uloga. Neka se ističe da
prizori nasilja podstiču dalj praksu nasilja svojim senzacionalizmom i
komercionalnim učincima. Pri tom se nerjetko zaboravlja na druge društvene
izvore nasilja ( ekonomske, obrazovne, političke, kulturne itd.). Svakako, ne
treba zaboraviti da masovna kultura nasilje čini rentabilnim potrošnim
proizvodom. Njegovo otkrivanje u direktnoj je vezi sa porastom kulturnog
standarda uopšte.
d) Savremeno društvo iznjedrilo je neke nove oblike nasilja, koji su netradicionalni:
oblast potrošnje, masovne kulture, nasilje u sportu i sportskim priredbama, nasilje
u automobilskom saobraćaju itd. Pljačke su u porastu, medijsko nasilje je
sveprisutno, zlostavljanje djece postalo je skoro svakodnevno.
4) Siromaštvo kao uzrok nasilja
Nasilje i siromaštvo postaj dominantan stil života. Glavne karakteristike kulture
siromaštva su: osjećaj marginalnosti, bespomoćnost, snažna orjentacija na sadašnjost i
3
Dragan Koković; „Pukotine kulture – 2. izmenjeno izdanje“ ; Prometej 2005; str 414
