Odlomak

I  UVOD

1.  NACELA

1)    Nacelo univerzalnosti (jedinstvenosti) nasljedjivanja znaci da su pravila zakonskog nasljedjivanja ista, odnosno opsta, jedinstvena, univerzalna, bez obzira na licne osobine i kvalitete ostavioca ili nasljednika, kao i bez obzira na vrstu, porijeklo i kvalitet dobara koja ulaze u sastav zaostavstine. Ovo nacelo je usvojeno u nasem pravu.
2)    Nacelo specijalnosti je nacelo suprotno nacelu univerzalnosti, a znaci da su pravila zakonskog nasljedjivanja posebna, partikularna, u zavisnosti od cinjenica koje se odnose na licne kvalitete i osobine ostavioca i nasljednika.
3)    Nacelo ravnopravnosti – Nase pravo proklamuje princip da svi gradjani pod istim uslovima imaju pravo na jednak nasljednopravni polozaj, a sto se odnosi na ravnopravnost polova, bracne i vanbracne djece, kao i domacih i stranih drzavljana (ali uz ispunjenje jednog posebnog uslova – uzajamnosti, odnosno reciprociteta).
4)    Nacelo ogranicenosti osnova pozivanja na nasljedje – U nasem pravu dopustena su dva osnova pozivanja na nasljedje: zavjestanje i zakon. Treci moguci osnov – ugovor o nasljedjivanju je zabranjen i on ne moze biti osnov ni za univerzalnu ni za singularnu sukcesiju.
5)    Nacelo paralelnog odnosa osnova pozivanja na nasljedje – U nasem pravu moguce je paralelno nasljedjivanje po oba osnova, tj. moguce je naslijediti djelimicno intestatski, a djelimicno po osnovu zavjestanja.
6)    Nacelo slobode zavjestanja znaci da gradjani imaju pravo da u skladu sa zakonom utvrdjenim uslovima slobodno raspolazu svojom imovinom za slucaj svoje smrti, a to pravo se ostvaruje u formi zavjestanja.
7)    Nacelo obavezne univerzalne sukcesije se ogleda u tome sto posle smrti ostavioca mora postojati bar jedno lice koje ce biti njegov univerzalni sukcesor. Podjela ostaviocevih pravnih sljedbenika (sukcesora) na univerzalne i singularne ucinjena je prema nacinu stupanja u pravne odnose prema zaostavstini, kao i prema nacinu odgovornosti za ostavioceve dugove.
a)       Univerzalni sukcesor je nasljednik u pravom smislu rijeci. On dobija zaostavstinu u cjelini ili u odredjenom njenom dijelu. Pored toga sto dobija odredjena prava iz aktive zaostavstine, univerzalni sukcesor odgovara i za ostavioceve dugove (prima srazmjerni dio pasive). Univerzalni sukcesor stupa u ostavioceva prava i obaveze neposredno u trenutku delacije, sto znaci da on, npr. pravo svojine na nasljedjenoj stvari stice ovim trenutkom, tako da modus aquirendi kao poseban akt nije potreban.
b)    Singularni sukcesor stice samo koristi iz zaostavstine, dobija odredjena prava iz aktive, pa otuda on ne odgovara za ostavioceve dugove. No ipak ako se ostaviocevi povjerioci ne mogu namiriti od dijela zaostavstine koji treba da pripadne univerzalnim sukcesorima, njima ce pripasti i one koristi koje je zavjestalac namjenio singularnim sukcesorima. Stoga, singularni sukcesori se javljaju kao neka vrsta sekundarnih povjerilaca koji ce ostvariti svoja potrazivanja pod uslovom da prethodno budu namireni povjerioci samog ostavioca.
Univerzalna sukcesija moze nastati na osnovu zakonskog ili testamentarnog nasljedjivanja, dok singularna nastaje samo na osnovu tzv. voljnog nasljedjivanja, tj. testamenta. To znaci da je singularna sukcesija u nasem pravu sukcesija na osnovu isporuke (legata).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari