Odlomak

UGOVOR O KUPOVINI I PRODAJI

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ OVOG UGOVORA

1.1. Pojam ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji (kupoprodajni ugovor) je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da će drugome prenijeti u vlasništvo određenu stvar ili ustupiti određeno imovinsko pravo, a drugi ugovarač se obavezuje da će zauzvrat prvom ugovaraču platiti određeni iznos novca.

Vidljivo je da se obaveza prvog ugovarača ne iscrpljuje u samom ustupanju određene stvari drugom ugovaraču, već se tim ustupanjem želi prenijeti pravo vlasništva povodom te stvari. Ustupanje određene stvari drugom ugovaraču postoji i kod ugovora o zakupu i ugovora o posluzi, ali sa drugačijim ciljem, odnosno drugačijim pravnim dejstvom. Istovremeno, obaveza drugog ugovarača sastoji se u plaćanju novčanog iznosa.

Ima slučajeva da se za sticanje prava raspolaganja, prenos prava vlasništva, odnosno imovinskog prava drugom licu prima određeni iznos novca i još neka stvar. U takvom slučaju postavlja se pitanje da li se radi o kupoprodaji ili zamjeni. Ako je vrijednost datog novca veća od vrijednosti stvari, radi se o kupoprodaji, a u suprotnom se radi o zamjeni. Ukoliko je vrijednost novca i stvari odnosno imovinskog prava jednaka, dispozitivno pravilo je da se radi o ugovoru o kupovini i prodaji.

1.2. Obilježja ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji je konsenzualan ugovor. Nastaje u trenutku kad se ugovarači sporazumiju najmanje o njegovim bitnim elementima. Po pravilu je neformalan ugovor (sa izuzetkom ugovora o prodaji nekretnina). ZOO usvaja pravilo da se ugovor za čije se zaključenje zahtijeva pismena forma smatra punovažnim, mada nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane u cjelini ili pretežnom dijelu izvršile obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očigledno ne proizilazi nešto drugo.

On je uzajaman ugovor. Postoji uzajamna uslovljenost prava i obaveza ugovarača, kako u pogledu njihovog nastanka, tako i u pogledu izvršenja, odnosno prestanka.

On je ekvivalentan ugovor. Ono što jedan ugovarač prima po ugovoru po pravilu treba biti ekvivalent onome što daje. Zbog ove karakteristike ugovor se može poništiti ukoliko je u vrijeme njegovog zaključenja postojala očita nesrazmjera između vrijednosti povodom koje se treba prenijeti vlasništvo ili imovinsko pravo koje se prenosi i količine novca koju kupac treba isplatiti prodavcu na ime kupoprodajne cijene.

Moguće je da ugovor o kupoprodaji bude zaključen i kao aleatoran ugovor (npr. prodaja budućeg uroda u cjelini za unaprijed određenu cijenu). U takvom slučaju je neizvjesno kolika će obaveza po količini biti za prodavca i da li će ona uopće nastati. Aleatornost se kod kupoprodaje mora izričito navesti i u takvom slučaju se ugovor ne može poništavati zbog prekomjernog oštećenja.

Ugovor o kupoprodaji se može zaključiti kao trenutan (tzv.realna kupoprodaja) i kao trajan ugovor, u zavisnosti od toga da li se obaveze od strane ugovarača izvršavaju odmah po zaključenju ugovora ili kasnije.

1.3. Značaj ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji je osnovni pravni instrument razmjene dobara. Pojavljuje se kao jedan od osnovnih titulusa (osnova) za sticanje prava vlasništva, odnosno prava raspolaganja.
2. NASTANAK UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Da bi ugovor nastao, pored općih uvjeta za valjanost ugovora , potrebno je da su se ugovarači sporazumjeli barem o njegovim bitnim elementima. Bitni elementi određeni su Zakonom. To su u ovom slučaju predmet i kupoprodajna cijena. To su tzv.objektivni bitni elementi. Ako ugovarači nastanak ugovora uslove saglasnošću o još nekim činjenicama, onda nema ugovora dok se i o tim elementima ne postigne saglasnost. U tom slučaju se radi o subjektivnim bitnim elementima. Saglasnost ugovarača o bitnim elementima treba biti postignuta na propisan način.

2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora može biti radnja kojom se predaje određena stvar, a može biti i prenos određenog imovinskog prava koje prodavac po ugovoru sa sebe prenosi na kupca (tzv.ugovorna cesija). Često se govori da je predmet ugovora stvar, mada se ustvari radi o radnji koju dužnik preduzima povodom određene stvari, jer je poznato da se obligacioni odnos stvara povodom radnje, a ne povodom stvari.

Uzimajući u obzir navedeno, predmetom ugovora može biti bilo koja pokretna ili nepokretna stvar u prometu. Ako se kao predmet ugovora pojavi stvar izvan prometa (res extra commercium), ugovor je apsolutno ništav, tj. smatra se kako nije ni zaključen. Stvar koja je predmet ugovora mora biti određena ili barem odrediva, što znači da se tačno mora znati o kojoj stvari se radi, ili se moraju dati elementi na osnovu kojih će se ona odrediti.

Postavlja se pitanje da li predmet ugovora može biti tuđa stvar? U pravnim sistemima koji usvajaju stav da kupac pravo vlasništva stiče samim činom zaključenja ugovora, takav ugovor bio bi ništav zbog principa da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, u pravnim sistemima koji za prenos prava vlasništva na prodatoj stvari pored ugovora traže i predaju stvari (titulus+modus), ugovor o kupoprodaji tuđe stvari je valjan, tj. on je nastao.

Naš pravni sistem spada u ovu drugu kategoriju. Ako su ugovarači u trenutku zaključenja ugovora bili svjesni da je predmet ugovora tuđa stvar, smatra se da je ugovor zaključen pod suspenzivnim uslovom. Ako prodavac uspije nabaviti stvar navedenu u ugovoru, uslov je ispunjen i ugovor se ima izvršiti. U suprotnom ugovor nije proizveo pravno dejstvo, pa se ne može ni insistirati da prodavac kupcu preda tu stvar. Ako je prodavac kriv što stvar nije uspio nabaviti, odgovaraće kupcu za prouzrokovanu štetu. Sve navedeno važi kao dispozitivno pravilo.

Ako ugovarači prilikom zaključenja ugovora nisu bili svjesni da se prodaje tuđa stvar, ugovor je nastao, a posebno se regulira pitanje izvršenja takvog ugovora i odgovornosti za njegovo izvršenje. Ako je samo prodavac znao da se prodaje tuđa stvar, ugovor se smatra nastalim, a prodavac je u slučaju neizvršenja ugovora (tj.ako ne preda stvar) dužan kupcu naknaditi svu štetu. U ovom slučaju kupac je ovlašten i jednostrano raskinuti ugovor, uz zahtjev za naknadu štete.

Ako je samo kupac znao da prodavac nije vlasnik stvari, a prodavac je bio u zabludi da je stvar njegova, ugovor je nastao, ali kupac od prodavca ne može tražiti naknadu štete. U ovom slučaju kupac je nesavjestan i kao takav ne može tražiti zaštitu.

Ako je stvar koja je predmet ugovora propala u trenutku zaključenja ugovora, ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Međutim, ako se radi o djelimičnoj propasti stvari koja ne smeta postizanju svrhe zbog koje je ugovor zaključen, ugovor će ostati na snazi i kupac će imati pravo samo na sniženje cijene.

Imovinsko pravo kao predmet ugovora o kupoprodaji može biti kako stvarno, tako i obligaciono. Izuzetak su prava koja nisu prenosiva (npr.pravo na izdržavanje, usus i sl). Takođe je ništav ugovor o prodaji nasljedstva koje još nije otvoreno.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 31 stranica
  • Obligaciono pravo Milorad Živ
  • Školska godina: Milorad Živ
  • Skripte, Pravo
  • Srbija,  Aleksinac,  UNIVERZITET U BANJA LUCI – Pravni fakultet  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari