Odnos simptoma anksioznosti, depresivnosti i somatizacije u dečjoj dobi

UVOD

STRAHOVI U DJETINJSTVU

Već ina psihodinamskih, bihevioralnih, kognitivnih, pa čak i bioloških teoretič ara smatra da iskustva u djetinjstvu imaju kljču nu ulogu u razvoju psihi čkog zdravlja odrasle osobe (prema Davidson i Neale,  1999.). Ljubav, pažnja, zadovoljavanje djetetovih potreba i poticanje njegovog razvoja osnova su zdravog razvoja. Na primjer, ljubav majke prema djetetu i njena posve ćenost i briga odre đuju vrstu privrženosti koju će dijete razviti i u slič nom obliku zadržati i u odrasloj dobi. Postepeno spoznavanje sebe, svoje fizi čke i socijalne okoline polako smanjuje veliku razliku izmeđ u realnosti i razumijevanja realnosti malog djeteta. Nerealna uvjerenja dio su normalnog kognitivnog razvoja u djetinjstvu, a njihova posljedica je česta pojava nerealnih strahova. Jedan od naj češ ćih strahova u dječ joj dobi je strah djeteta od odvajanja od njemu važne osobe, često prać en intenzivnom anksioznoš u. Dobri odnosi sa djetetu važnim osobama neophodni su za njegov zdrav razvoj. U ranom djetinjstvu najvažniju ulogu ima djetetov skrbnik. U školskoj dobi prijateljstva s vršnjacima postaju sve znač ajnija, i razvijaju osjeć aj zajedništva, dijeljenje i brigu za druge. Nezadovoljavaju i socijalni odnosi često izazivaju osjeć aj usamljenosti, jedan od osnovnih obilježja depresije, a povezuju se i sa somatizacijskim smetnjama (prema Garralda, 1996.). U dječ joj dobi je posebno važan osjeć aj prihvać enosti od roditelja, uč enika, prijatelja i uč itelja. Zanemarivanje djeteta, psihič ko ili fizi ko zlostavljanje ostavit će traga na djetetov psihič ki razvoj, i poveć ati vjerojatnost pojavljivanja različitih poreme ćaja.

U školskoj dobi razvija se osjeć aj vlastite vrijednosti, povezan sa školskim, tjelesnim i socijalnim sposobnostima. Nedostatak inicijative u ovom periodu može dovesti do razvoja
nauč ene bespomo nosti, a time i depresije (prema Wenar, 2002.). Dakle, već se malo dijete susreć e sa stresom u svakodnevnom životu. Najč eš ći stresovi u dječ joj dobi su bolest, ro đenje brata ili sestre, rivalitet me đu bra ćom, frustracije i privremeno odsustvo roditelja (prema Papalia i Olds, 1995.). Odlazak u školu jedan je od najveć ih stresora u djetinjstvu, a uklju čuje i promjenu okoline, odvajanje od roditelja, evaluaciju djetetovog rada, stvaranje novih poznanstava, te pritisak vršnjaka. Pubertet označ ava poč etak adolescencije, razdoblje prelaska iz djetinjstva u odraslu dob. Obilježen je hormonalnim promjenama i spolnim sazrijevanjem, a njih prati i porast emocionalnih problema (prema Papalia i Olds, 1995.).

Adolescenciju karakterizira i uč enje spolnih uloga, traganje za identitetom kroz odnose s roditeljima i vršnjacima, te izbor zanimanja. Prijateljstva su dublja i intimnija, održavaju se prve
romanti ne veze, a razvijaju i radne sposobnosti. Specifič nost stresnog doga đaja, te dob i spol djeteta utje ču na nač in suoč avanja djeteta sa stresom. Isti stresni događaj može imati različ iti utjecaj na razli čitu djecu. Optimisti čan je podatak da su djeca prema već ini teorija, prilagodljivija od odraslih, a stoga i podložnija terapijskim tretmanima (prema Davidson i Neale, 1999.).