Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Zaštita životne sredine
Objavio dakirloff 27. januar 2016. Prijavi dokument
UVOD
Klimatske promene predstavljaju promene klime koje se direktno ili indirektno pripisuju antropogenom faktoru, odnosno ljudskim aktivnostima koje menjaju sastav atmosfere i koje se beleže tokom dužeg vremenskog perioda. Promene klime u širem smislu predstavljaju rezultat kompleksnih abiotičkih i biotičkih procesa i ogledaju se kroz statistički značajne promene klimatskih parametara tokom dužih perioda.
Faktori koji pokreću klimatske promene dele se na: astronomske, geofizičke i biotičke. Astronomski i geofizički faktori predstavljaju spoljašnje činioce klimatskih promena jer nastaju izvan atmosfere. U prvom slučaju misli se na aktivnosti ostalih astronomskih objekata, prevashodno Sunca, kao i na odnose tih objekata i Zemlje (udaljenost, trajektorije, relativan položaj, inklinacija i dr). Geofizički faktori su povezani sa tektonskim aktivnostima planete i posledice ovih procesa kao što su erupcije vulkana, zemljotresi i sl. mogu direktno uticati na klimu. Biotički faktori podrazumevaju uticaj živih organizama na klimu i oni se dele na antropogene i neantropogene. Suštinu neantropogenih faktora čine ekosistemski procesi kao što su fotosinteza i kruženje vode i različitih elemenata u prirodi. To su faktori na koje je teško uticati i koji se stoga retko razmatraju u okviru nastojanja da se ublaže promene klime na globalnom nivou.
Antropogeni faktori klimatskih promena podrazumevaju sve vrste ljudskih aktivnosti koje utiču na promenu klime. Može se reći da klimatske promene u užem smislu predstavljaju upravo one promene klime koje nastaju kao posledice čovekovog delovanja u biosferi. S tim u vezi je i definicija klimatskih promena koja je prihvaćena Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o promeni klime.
Jedan od najvažnijih indikatora klimatskih promena je pojačavanje efekta staklene bašte što podrazumeva apsorbovanje toplotne radijacije od strane tzv. gasova staklene bašte (GHG) i njeno ponovno emitovanje u svim pravcima. Pošto se deo ovog infracrvenog zračenja vraća na Zemljinu površinu, ono izaziva njeno dodatno zagrevanje, otapanje leda na polovima, porast nivoa mora i okeana, češću pojavu ekstremnim vremenskih uslova i druge sledstvene posledice.
Gasovi staklene bašte su oni gasovi koji imaju sposobnost da apsorbuju i emituju zrake velikih talasnih dužina i infracrveno zračenje. U atmosferi su najzastupljeniji sledeći gasovi staklene bašte: vodena para, ugljen-dioksid (CO2), metan (CH4), azotsuboksid (N2O) i ozon (O3). Ostali gasovi koji su prisutni u manjim koncentracijama su CFC (hlor-fluor ugljenici CClF2), HCFC (hlor-fluor ugljovodonici CHClF2), tetraflourmetan (CF4), heksaflouretan (C2F6), sumporheksafluorid (SF6), azotrifluorid (NF3) i dr. Za najznačajnijeg pokretača globalnog zagrevanja uzima se ugljen-dioksid. Koncentracija ovog gasa u atmosferi značajno zavisi od čovekovih aktivnosti, odnosno porast koncentracije slobodnog ugljen-dioksida u atmosferi nastaje usled emisija ovog gasa koje nastaju kao posledica sagorevanja fosilnih goriva i prevođenjem prirodnih staništa u urbane i poljoprivredne površine. Koncentracija atmosferskog ugljen-dioksida značajno je porasla u poslednjih nekoliko decenija (slika 1) i to se dovodi u direktnu vezu sa porastom temperature na globalnom nivou.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Makimikihaos 25. mart 2024.
Objavio Norma Jean 04. mart 2024.
Objavio Teodora4321 19. februar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.